Hangul

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Riječ "hangul" napisana hangulom.
Riječ taekwondo na hangulu.

Hangul ili korejsko pismo je pismo, kojim se piše na Korejskom poluostrvu u Sjevernoj i Južnoj Koreji.

Historija[uredi | uredi izvor]

Nastalo je sredinom 15. vijeka za vrijeme korejskog kralja Sejonga Velikog. Do tada su Korejci koristili kinesko pismo, koje je bilo previše složeno za običan narod pa su čitati i pisati znali samo pripadnici privilegovanog plemstva, obično muškarci. Većina Korejaca bila je gotovo nepismena prije uvođenja hangula. Pismo je tako osmišljeno, da ga svi mogu lahko naučiti. U dokumentu, koji je pratio nastanak hangula pisalo je, da će mudrac naučiti hangul već isto jutro, a glupom će trebati deset dana. Neki konfučijski učenjaci smatrali su, da je kinesko pismo jedino pravo i gledali su hangul kao prijetnju. Međutim, on je jako dobro prihvaćen, pogotovo među ženama i piscima beletristike. Tako je dobro poslužio, za širenje informacija među narodom, da ga je paranoidni korejski kralj Yeonsangun zabranio 1504. godine. U kasnijem periodu, hangul je ponovno zaživio i udomaćio se. Tek 1894. postao je službeno pismo u državnim dokumentima, 1895. ušao je u škole, a 1896. počele su izlaziti prve dvojezične novine na hangulu i engleskom jeziku "Tongnip Sinmun". Kada je Japan aneksirao Koreju 1910., japanski jezik postao je službeni, iako se hangul nastavio koristiti. Ortografija je djelimično uređena 1912. godine, a potpuno 1946., nakon uspostavljanja nezavisnosti. Kinesko pismo se sve manje koristilo. Korejci nastoje proširiti korištenje hangula u Aziji. Izvan Koreje, počeo se koristiti i na dijelu indonezijskog ostrva Sulawesija od 2009. godine.

Hangul abeceda[uredi | uredi izvor]

Znakovi hangul abecede zovu se jamo. "Ja" znači slovo, a "mo" majka. Postoji 51 jamo, 24 su ekvivalentni slovima latiničnog pisma, a ostali su spoj dva ili više slova. Od 24 jednostavna jama, 14 su suglasnici, a 10 samoglasnici. Lingvisti hvale hangul, zbog dizajna znakova. Oblik jama je u skladu s fonemima, koje predstavljaju. Oblik suglasnika je nastao na temelju oblika usta i jezika, dok se izgovara to slovo, a samoglasnici se sastoje od vodoravnih i okomitih linija i lahko se razlikuju od suglasnika.