Commonwealth Fusion Systems

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Commonwealth Fusion Systems
IndustrijaEnergija

Commonwealth Fusion Systems (CFS) je američka kompanija za fuzijsku energiju osnovana 2018. u Cambridgeu, Massachusetts, nakon izdvajanja iz Massachusetts Institute of Technology (MIT). Navedeni cilj je izgradnja male fuzijske elektrane prema projektu ARC tokamaka.[1] Učestvovao je u shemi za inovacije javnog i privatnog znanja INFUSE Ministarstva energetike Sjedinjenih Država, s nekoliko nacionalnih laboratorija i univerziteta.[2]

Historija[uredi | uredi izvor]

CFS je osnovan 2018. godine kao spin-off MIT centra za nauku i fuziju plazme.[3] Nakon početnog finansiranja od 50 miliona dolara u 2018. od italijanske multinacionalne kompanije Eni,[1] CFS je zatvorio svoju srundu serije A finansiranja rizičnog kapitala u 2019. sa ukupno 115 miliona američkih dolara u finansiranju od Enija,[4] Bill Gatesov Breakthrough Energy Ventures, Vinod Khosla-in Khosla Ventures i drugi.[5][6] CFS je prikupio dodatnih 84 miliona američkih dolara u seriji A2 sredstava od singapurskih Temasek, norveških Equinor i Devonshire Investors, kao i od prethodnih investitora.[7] Od oktobra 2020. godine, CFS je imao oko 100 zaposlenih.[8]

U septembru 2020. godine kompanija je prijavila značajan napredak u fizičkom i inženjerskom dizajnu SPARC tokamaka,[9][10] iu oktobru 2020. godine razvoj novog visokotemperaturnog superprovodljivog kabla, nazvanog VIPER.[11][12] U periodu od 9 mjeseci od 2019. do 2020. godine, kompanija je kupila preko 186 milja žice u dužinama od 400-600 metara od dobavljača, više nego što su neki prodavci proizveli u prethodnih 6 godina.[13]

U martu 2021., CFS je najavio planove za izgradnju sjedišta, proizvodnje i istraživačkog kampusa (uključujući SPARC tokamak) u Devensu, Massachusetts.[14][15] Također 2021. godine, izvršni direktor Bob Mumgaard imenovan je u upravni odbor Fusion Industry Association, koji je osnovan kao neprofitno udruženje s fokusom na borbu protiv klimatskih promjena.[16]

U septembru 2021. kompanija je najavila demonstraciju visokotemperaturnog superprovodljivog magneta, sposobnog da generiše magnetna polja od 20 Tesla.[17][18] Prema New York Timesu, ovo je bio uspješan test "...najmoćnije svjetske verzije tipa magneta ključnog za mnoge napore fuzije..."[19]

U novembru 2021., kompanija je prikupila dodatnih 1,8 milijardi dolara u sredstvima Serije B za izgradnju i upravljanje SPARC tokamakom,[20] koji su finansirali Temasek Holdings, Google, Bill Gates i Eni.[21]

U decembru je kompanija započela izgradnju SPARC-a u Devensu, Massachusetts.[22]

U martu 2022., Axios je izvijestio da se kao rezultat sankcija protiv Rusije, CFS suočio sa značajnim problemima u lancu snabdijevanja.[23]

Do kraja 2022., CFS je narastao na otprilike 350 zaposlenih i spremao se preseliti u svoj kampus u Devensu.[24]

Svečano otvaranje kampusa Devens održano je u februaru 2023.[25]

U martu 2023. godine, Eni i Cfs potpisali su višegodišnji ugovor o saradnji u pribavljanju komponenti i odobrenja neophodnih za izgradnju prve SPARC eksperimentalne elektrane, kao i izgradnju prve Arc elektrane i identifikaciju zemalja koje bi mogle biti zainteresovane da budu domaćini.[21]

U maju 2023. Ministarstvo energetike Sjedinjenih Država odobrilo je kompaniji dodatna sredstva.[26]

Tehnologija[uredi | uredi izvor]

CFS namjerava demonstrirati neto pozitivnu energiju u tokamaku putem SPARC tokamaka, koji će utrti put za električno ARC postrojenje od više stotina MW.[27][28][29] Planiraju da to postignu ugradnjom superprovodljivog magneta velikog otvora i velikog polja (20 Tesla) napravljenog od VIPER-a, superprovodljive trake od itrijum-barijum-bakrenog oksida.[7][30] Kao visokotemperaturni superprovodnik, VIPER može izdržati veće električne struje i magnetna polja nego što je to ranije bilo moguće. Prethodni tokamaci koristili su bakrene ili supravodljive magnete niske temperature koji moraju biti velike veličine da bi stvorili magnetsko polje koje je neophodno za postizanje neto energije. CFS visokotemperaturni superprovodnički magnet je namijenjen stvaranju mnogo jačih magnetnih polja, omogućavajući tokamacima da budu mnogo manji.[31]

Prvi magnet ove vrste napravljen je i testiran 2021. Magnet u obliku slova D sastojao se od 16 slojeva, od kojih je svaki sadržavao HTS traku. Bio je težak 10 tona i visok 8 stopa, uključujući 165 milja trake. SPARC će uključivati 18 sličnih magneta.[22] Tehnologija magneta koja se koristi u SPARC-u ima za cilj da pruži "svijetu jasan put ka snazi fuzije",[31] prema CFS CEO Bobu Mumgaardu.

Od januara 2024. godine, SPARC je bio predviđen za završetak do 2025.[30] CFS također planira izgradnju elektrane na osnovu ARC dizajna[32] početkom 2030-ih.[33] I SPARC i ARC planiraju da koriste gorivo deuterijum - tricijum.

Predviđa se da će SPARC imati goruću plazmu. To znači da bi proces fuzije bio pretežno samozagrijavanje.[34]

Također pogledati[uredi | uredi izvor]

 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "MIT and newly formed company launch novel approach to fusion power". MIT News | Massachusetts Institute of Technology (jezik: engleski). 9. 3. 2018. Pristupljeno 7. 4. 2024.
  2. ^ Laboratory, Princeton Plasma Physics (2. 1. 2021). "Future Zero-Emissions Power Plants: Scientists Collaborate on Development of Commercial Fusion Energy". SciTechDaily (jezik: engleski). Pristupljeno 8. 2. 2021.
  3. ^ Tollefson, Jeff (9. 3. 2018). "MIT launches multimillion-dollar collaboration to develop fusion energy". Nature (jezik: engleski). 555 (7696): 294–295. doi:10.1038/d41586-018-02966-3.
  4. ^ Devlin, Hannah (9. 3. 2018). "Nuclear fusion on brink of being realised, say MIT scientists". The Guardian (jezik: engleski). Pristupljeno 16. 4. 2018.
  5. ^ Rathi, Akshat (26. 9. 2018). "In search of clean energy, investments in nuclear-fusion startups are heating up". Quartz. Pristupljeno 4. 2. 2019.
  6. ^ "Commonwealth Fusion Systems Raises $115 Million and Closes Series A Round to Commercialize Fusion Energy". PR Newswire (Press release). 27. 6. 2019. Pristupljeno 27. 6. 2019.
  7. ^ a b "Commonwealth Fusion Systems Raises $ 84 Million in A2 Round". www.prnewswire.com (Press release) (jezik: engleski). 26. 5. 2020. Pristupljeno 26. 5. 2020.
  8. ^ Aut, Kramer David (13. 10. 2020). "Investments in privately funded fusion ventures grow". Physics Today (jezik: engleski). 2020 (2): 1013a. Bibcode:2020PhT..2020b1013.. doi:10.1063/PT.6.2.20201013a.
  9. ^ Fountain, Henry (29. 9. 2020). "Compact Nuclear Fusion Reactor Is 'Very Likely to Work,' Studies Suggest". New York Times (jezik: engleski). Pristupljeno 29. 9. 2020.
  10. ^ "New Scientific Papers Predict Historic Results for Commonwealth Fusion Systems' Approach to Commercial Fusion Energy". Commonwealth Fusion Systems. Pristupljeno 8. 10. 2020.
  11. ^ "New High-Temperature Superconductor (HTS) Cable Demonstrates High Performance". Commonwealth Fusion Systems. Pristupljeno 8. 10. 2020.
  12. ^ "Superconductor technology for smaller, sooner fusion". MIT PSFC. Pristupljeno 8. 10. 2020.
  13. ^ Molodyk, A., et al. "Development and large volume production of extremely high current density YBa2Cu3O7 superconducting wires for fusion." Scientific reports 11.1 (2021): 1-11.
  14. ^ Chesto, Jon (3. 3. 2021). "MIT energy startup homes in on fusion, with plans for 47-acre site in Devens". BostonGlobe.com (jezik: engleski). Pristupljeno 3. 3. 2021.
  15. ^ "Commonwealth Fusion Systems Selects 47-Acre Site in Devens, Mass., for Historic Commercial Fusion Energy Campus". Commonwealth Fusion Systems. Pristupljeno 7. 3. 2021.
  16. ^ "Fusion Industry Association Announces Independent Incorporation and Expansion". Yahoo! Finance. 5. 5. 2021. Arhivirano s originala, 16. 9. 2021.
  17. ^ "MIT-designed project achieves major advance toward fusion energy". MIT News | Massachusetts Institute of Technology (jezik: engleski). Pristupljeno 14. 9. 2021.
  18. ^ "Commonwealth Fusion Systems creates viable path to commercial fusion power with world's strongest magnet". www.cfs.energy (jezik: engleski). Pristupljeno 14. 9. 2021.
  19. ^ Reed, Stanley (18. 10. 2021). "Nuclear Fusion Edges Toward the Mainstream". The New York Times (jezik: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 30. 10. 2021.
  20. ^ "Nuclear-Fusion Startup Lands $1.8 Billion as Investors Chase Star Power". Wall Street Journal. 1. 12. 2021. Arhivirano s originala, 1. 12. 2021.
  21. ^ a b "Eni joins forces with the American CFS for nuclear fusion: the first prototype in 2025" (jezik: italijanski). La Stampa. 9. 3. 2023. Pristupljeno 12. 3. 2023.
  22. ^ a b Temple, James. "A hole in the ground could be the future of fusion power". MIT Technology Review (jezik: engleski). Pristupljeno 3. 10. 2022.
  23. ^ "Scoop: Russia sanctions threaten Commonwealth's supply chain". 21. 3. 2022.
  24. ^ "Birthplace of a fusion industry? Commonwealth Fusion Systems prepares to open Devens campus". The Harvard Press. Harvard, Massachusetts. 21. 10. 2022.
  25. ^ Shane Rhodes (16. 2. 2023). "Commonwealth Fusion Systems celebrates newest campus at Devens". Sentinel & Enterprise. Fitchburg, Massachusetts.
  26. ^ Wang, Brian (31. 5. 2023). "Eight Nuclear Fusion Companies Get a Total of $46 Million". NextBigFuture.com (jezik: engleski). Pristupljeno 2. 6. 2023.
  27. ^ "A New Approach to Fusion Energy Starts Today | MIT Department of Earth, Atmospheric and Planetary Sciences". eapsweb.mit.edu. Arhivirano s originala, 11. 4. 2019. Pristupljeno 9. 4. 2019.
  28. ^ Greenwald, Martin (2019). "Fusion Energy: Research at the Crossroads". Joule (jezik: engleski). 3 (5): 1175–1179. doi:10.1016/j.joule.2019.03.013.
  29. ^ Creely, A. J.; Greenwald, M. J.; Ballinger, S. B.; Brunner, D.; Canik, J.; Doody, J.; Fülöp, T.; Garnier, D. T.; Granetz, R. (2020). "Overview of the SPARC tokamak". Journal of Plasma Physics (jezik: engleski). 86 (5). Bibcode:2020JPlPh..86e8602C. doi:10.1017/S0022377820001257. ISSN 0022-3778.
  30. ^ a b Chandler, David (8. 9. 2021). "MIT-designed project achieves major advance toward fusion energy". MIT. Pristupljeno 8. 9. 2021.
  31. ^ a b PR Newswire, Thousand Oaks, CA United States: SAGE Publications, Inc., 2005, ISBN 9780761927334, pristupljeno 28. 4. 2022
  32. ^ Chandler, David (9. 3. 2018). "MIT and newly formed company launch novel approach to fusion power". MIT News. Pristupljeno 16. 4. 2018.
  33. ^ "Eni and Commonwealth Fusion Systems, together for fusion energy". Eni.
  34. ^ "Nuclear Fusion Articles Based on Papers Presented at the 27th Fusion Energy Conference". Nuclear Fusion. 60 (7): 079801. 12. 6. 2020. Bibcode:2020NucFu..60g9801.. doi:10.1088/1741-4326/ab8cb6. ISSN 0029-5515.

Šablon:Fusion power

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Commonwealth_Fusion_Systems&oldid=3593600"