Don Quijote

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Don Kihot)
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Don Kihot
Don Kihot.gif
Autor Miguel de Cervantes
Originalni naziv El ingenioso hidalgo Don Quijote de la Mancha
Prijevod Don Kihot (Doslovno: Umišljeni plemić Don Kihot od Manče)
Žanr Parodija; komedija; i dr.
Vrsta djela Roman
Datum izdanja 1604. i 1614
Pripovjedač Servantes
Gledište Treće lice
Vrijeme radnje 1614
Mjesto radnje Španija
Glavni lik Don Kihot
Vrhunac Ima 2 vrhunca za dvije knjige
Teme Perspektiva i naracija itd.

Don Kihot (Don Quijote) je glavna figura u romanu El ingenioso hidalgo Don Quijote de la Mancha (bos: Umišljeni plemić Don Kihot od Manče), koji je napisao Miguel de Cervantes.

Pisac[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Miguel de Cervantes

Radnja[uredi | uredi izvor]

Roman se sastoji iz dva dijela: prvi, nazvan El ingenioso hidalgo Don Quijote de la Mancha, objavljen 1605. i drugi, Segunda parte del ingenioso caballero Don Quijote de la Mancha (bos: Drugi dio umišljenog jahača Don Kihota od Manče), objavljen 1615. (godinu dana prije autorove smrti). Godine 1614, između prvog i drugog dijela, pisac pod pseudonimom Alonso Fernandez de Avellaneda je objavio lažni nastavak. Iz ovog razloga, drugi dio Don Kihota ima nekoliko aluzija na krivotvoritelja, koga Kihot grdi. Drugi dio knjige se završava smrću Don Kihota (tako da ni jedan drugi lažni pisac ne može eksperimentisati sa Servantesovim likom).

Servantes pripovijeda da su prva poglavlja knjige došla iz hronika La Manche, a da je ostatak knjige preveden iz rukopisa, koji je prvobitno bio na arapskom jeziku i kojeg je napisao izvjesni Cide Hamete Benengeli. Ovi i drugi piščevi izvori su parodija na viteški žanr.

Skulptura Don Kihota

Radnja pokriva putovanja i avanture Don Kihota i njegovog štitonoše, Sančo Panse. Alonso Quijano ili Quesada je obični Španac (hidalgo, najniži red španskog plemstva) koji je opsjednut pričama o viteškim lutanjima (libros de caballerias). Njegovi prijatelji i porodica smatraju ga ludim kada on odluči da uzme ime Don Quijote de la Mancha i lično postane vitez lutalica (don je bila titula višeg plemstva, dok je quijote na španskom jeziku označavao dio oklopa). On odlučuje lutati Španijom na svojoj mršavoj kobili Rosinanti, ispravljajući nepravde i braneći ponižene.

Don Kihot je vidno lud za mnoge ljude. On vjeruje da su obične krčme začarani zamkovi, a mlade seljanke prelijepe princeze. Zamjenjuje vjetrenjače za divove koje su poslali zli čarobnjaci. Zamišlja seljanku iz susjedstva da je Dulčineja od Toboda (Dulcinea del Toboso), prelijepa djevica kojoj je on zaklet u ljubavi i odanosti.

Sančo Pansa, njegov naivni štitonoša, vjeruje da je njegov gospodar malo lud, u stvarnosti on vjeruje da nema nikakve Dulčineje, ali ipak pristaje pratiti gospodara, nadajući se da će se obogatiti. On i Don Kihot se slažu da, pošto Dulcinea nije jako lijepa i ne miriše kao što bi trebala da miriše, te da je začarana, i od tada pa na dalje oni idu na misiju da je odčaraju.

Gospodar i njegov sluga prolaze kroz kompleksne promijene i razvitak kroz priču, i svaki lik uzima atribute drugog kako radnja teče. Pri kraju druge knjige, Kihot spoznaje da su njegove radnje bile ludost i odlučuje se vratiti kući da umre. Sančo ga moli da ne odustaje, predlažući mu da uzmu uloge pastira, koji su tada bili redovno junaci pastoralnih poema i priča.

Oni imaju razne avanture, često rezultirajući u više štete nego dobra uprkos njihovim plemenitim namjerama. Upoznaju kriminalce poslane na galije, i postaju žrtve šale kneževskog para, kada je Sančo promoviran u upravitelja nepostoječeg otoka Barataria.

Važnost[uredi | uredi izvor]

Krčmar i Don Kihot

Don Kihot se često spominje kao najbolje djelo fikcije svih vremena. On se nalazi u jedinstvenoj poziciji između srednjovjekovne kavaljerske romanse i modernog romana. Kavaljerske romanse (viteški romani) su gotovo uvijek nepovezane priče sa malo istraživanja unutrašnjeg života glavnog lika. Moderni roman, naravno, gotovo je uvijek fokusiran na psihološku evoluciju pojedinačnih likova. U prvom dijelu romana, Kihot se nameće društvu i okolini. U drugom dijelu, on više nije fizički sposoban, ali ga ljudi znaju, pošto su pročitali njegove avanture, pa mora raditi manje da bi održao svoj ugled. Do svoje smrti, on je počeo preuzimati novi identitet, uključujući i nadimak, Dobri.

U romanu su mnogi noviteti za evropsku književnost kao žena koja se žali na menopauzu, neko sa poremećajem prehrane i psihološke posljedice.

Likovi[uredi | uredi izvor]

Don Kihot poslije juriša na vjetrenjaču

U romanu ima 569 likova od čega su 52 lika žene. Ovdje su zastupljeni svi profili ljudi, različitog obrazovanja, starosti, pola, želja i razmišljanja. Djelo ima karakter autobiografije, jer je i Migel de Servantes vodio buran život. Najvažnija dva lika su:

Don Kihot, heroj romana. Kihot odlazi na misiju da oživi viteštvo u svijetu koji ga je odbacio. On vjeruje samo u ono u šta želi da vjeruje i svijet vidi puno drugačije od ostalih ljudi. Pridjev kihotski znači idealistički i nepraktičan, i izveden je iz imena protagoniste, a izraz jurišati na vjetrenjače je također izveden iz doživljaja Don Kihota. Međutim, Don Kihot je vrlo obrazovan mladić, samo vrlo sentimentalan i idealista. Teško je odgonetnuti šta ga čini sretnim a šta nesretnim. ,,Svako vrijeme ima svog Don Kihota", nekog ko se bori protiv zla, mada na pogrešan način i u pogrešnom vremenu, ali su njegove namjere čiste. On je i tragična ličnost, jer ga njegovi sunarodnici ne razumiju, što u njemu dovodi do revolta i želje za promjenom.

Sančo Pansa, Kihotov sluga. On je prikaz običnog čovjeka te želja i strepnji tog vremena. Pragmatičan je i realan. Sančo Pansa i Don Kihot su dve suprotnosti ali uprkos konfliktima dolazi do prijateljstva.

Dok Don Kihot želi avanture, Sančo je uvijek tu da ga drži na zemlji. Jedan bez drugog ne mogu. Zato se Don Kihot i Sančo Pansa često smatraju jednim likom, tj. svi atributi likova se prenose sa jednog na drugog, čime se dobija slika psihički podijeljene osobe.

Filmovi i ikonografija[uredi | uredi izvor]

Nekoliko je filmova snimljeno o Don Kihotu, uključujući:

  • Don Kihot (1933), kojeg je režirao Georg Wilhelm Pabst.
  • Čovjek La Manče (1972), režirao Arthur Hiller (također napravljen kao mjuzikl)
  • El Quijote de Miguel de Cervantes (1991), televizijska miniserija, režirao Manuel Gutiérrez Aragón
  • Don Kihot, kojeg je počeo snimati Orson Welles, ali ga nikada nije završio; druga verzija je bila Jesusa Franca (1992)
  • Don Kihot, režirao Peter Yates.
  • Izgubljeni u La Manči (2002), dokumentarac o neuspjelom pokušaju snimanja filma o Don Kihotu.

Hanna-Barbera je izdao animirani film Don Kojot i Sančo Panda.

Don Kihot je inspirirao mnoge slikare kao što su Pablo Picasso, Salvador Dali, Antonio de la Gandara i Gustave Dore.

Opera Don Kihot je premijerno izvedena u Operi Mante Karla 24. febuara 1910, a autor joj je Jules Massnet. Glavna uloga je bio legendarni ruski bas Feodor Chaliapin, za koga je uloga i napisana.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]