Elektroenergetski sistem

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Distribucijska transformatorska stanica

Elektroenergetski sistem čine proizvodnja, prijenos, distribucija i potrošnja električne energije.

Nakon što se električna energije proizvede u elektranama ona se predaje potrošačima. Naselja, gradovi, kantoni i cijela država isprepleteni su elektroenergetskim vodovima kojima se prenosi električna energija.

Proizvodnja[uredi | uredi izvor]

Tokom vrtnje generatori proizvode električnu energiju napona i do 25.000 volti. Svejedno, nakon što je proizvedena u generatoru, električna energija prolazi kroz transformator, smješten u elektrani, koji joj mijenja napon od nižeg napona na ulazu u tranformator u napon iznosa i do 1.500.000 V do 400.000 V, tj. 400 kV) na izlazu iz transformatora jer je prijenos električne energije korisniji što je viši naponi prijenosa.ok

Prijenos[uredi | uredi izvor]

Vodovi i kabeli za prijenos električne energije načinjeni su od bakra ili aluminijuma jer su to materijali koji imaju mali električni otpor. Razlog je što veći električni otpor uzrokuje veće zagrijavanje vodiča, pa se određena količina električne energije izgubi kao posljedica otpora prijenosnih vodova odnosno njenog pretvaranja u toplotnu energiju.

Visokonaponskim prijenosnim vodovima električna se energija prenosi do velikih, visokonaponskih transformatorskih stanica u kojima se transformira s najviših na nešto niže napone i zatim odvodi do transformatorskih stanica smještenih u blizini industrije i kućanstava. Te se transformatorske stanice nazivaju distribucijske transformatorske stanice i u njima se električna energija i dalje transformiše na još niže napone, na srednje napone.

35/10 kilovoltna industrijska trafostanica

Distribucija[uredi | uredi izvor]

Iz distribucijskih transformatorskih stanica (poput prikazane na slici), električna energija se, na različitim srednjonaponskim razinama, razvodi i upotrebljava za pogon potrošača u industriji, tramvaja i ostalih sredstava javnog prijevoza, koja pogoni električna energija, za napajanje ulične javne rasvjete i prometne signalizacije, kao i za ostale potrošače. Konačno, u našem susjedstvu, postoje maleni transformatori smješteni na stubove ili u kućice u kojima se električna energija transformira na najniže naponske razine koje se koriste u kućanstvima. Napon se trasformira s 10.000 ili 20.000 V na razinu 400 (trofazno) tj. 230 V (jednofazno, tj. monofazno).

Osim zračnih vodova za prijenos električne energije sve se više koriste i kablovski vodovi koji se ukapaju u zemlju. Na taj se način vodovi štite od vremenskih nepogoda koje mogu oštetiti ili prekinuti električni vod.

Potrošnja[uredi | uredi izvor]

Nakon što se električna energija prenese do kućanstva da bi došla do konačnog potrošača, ona mora proći kroz brojilo. Brojila su smještena u priključnom ormariću, a zaposlenici elektroenergetskih kompanija očitavaju ih i na temelju tih očitanja dostavljaju kućanstvima račune za potrošenu električnu energiju. Osim kroz brojilo električna energija prolazi i kroz osigurače koji su također smješteni u priključnom ormariću. Osiguračima se štite električni uređaji i njihovi korisnici u slučaju kvarova. U slučaju da osigurač pregori ili izbaci (ako je automatski) dogodio se kvar u instalaciji ili u nekom od trošila (kratki spoj).