Idi na sadržaj

Epifit

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Crveni glatki epifit, u blizini lokaliteta Orosí, Kostarika.
Prijanjajući korijen jedne orhideje.
Jedan epifitski bromelin (bromeliad).

Epifit je biljka koja raste neškodljivo na drugim biljkama (kao što je drvo) i crpi vlagu i hranjive materije iz zraka, kiše, a ponekad i od krhotina koje se oko nje nakupljaju. Epifiti se razlikuju od parazita po tome što epifiti rastu na drugim biljkama samo zbog fizičke podrške, a nužno ne utiču negativno na domaćina. Oni, dakle od domaćina ne uzimaju ni vodu, niti hranljive materije. Epifitni organizam koji nije biljka označava se kao epibiont.[1] Epifti obično žive u umjerenom pojasu kao što su naprimjer, mnoge mahovine iz grupe jetrenjače, lišaji i alge) ili u tropskim krajevima (naprimjer, mnoge paprati, kaktusi, orhideje i Bromeline).[2] Mnogo je kućnog cveća koje spada u epifetske vrste, zbog minimalnih zahtjeva za vodom i vrstom tla. Epifiti pružaju bogata i raznovrsna staništa za druge organizme, uključujući životinje, gljive, bakterije i miksomicete (sluzave gljive).[3] Epifite su jedna od podvrsta u Raunkiærovom sistemu.

Naziv epifitski potječe od grčkog epi- (što znači 'na') i phyton (što znači 'biljka'). Epifitne biljke se ponekad nazivaju "zračne biljke", jer nemaju korijen u zemljištu. Međutim, postoje mnoge vodene vrste algi, među njima i morske trave, koji su epifiti na drugim vodenim biljkama (alge ili vodene cvjetnice).

Bioraznolikost

[uredi | uredi izvor]

Najpoznatije epifitne biljke su: mahovine, orhideje i bromeline, kao što su španska mahovina (rod Tillandsia), ali se mogu naći i u svakj većoj grupi biljnog carstva. Oko 89% ovih vrsta (oko 24.000) su cvjetnice. Druga najveća grupa su leptosporangijske paprati, sa oko 2.800 vrsta (10% epifita). U stvari, oko jedne trećine svih paprati su epifitne.[4]

Treća najveća grupa je jedna grupa mahovina, sa oko 190 vrsta, zatim po nekoliko vrsta bodljasrtih mahovina i paprati, Gnetales i cikada.[5]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Hickey, M.; King, C. (2001). The Cambridge Illustrated Glossary of Botanical Terms. Cambridge University Press.
  2. Webster's Third New International Dictionary of the English Language, Unabridged. (1976). Vol. I, p. 764. Encyclopædia Britannica, Inc. Chicago.
  3. Sydney E. Everhart; Joseph S. Ely; Harold W. Keller (2009). "Evaluation of tree canopy epiphytes and bark characteristics associated with the presence of corticolous myxomycetes" (PDF). Botany. 87: 509–517. doi:10.1139/b09-027. Arhivirano s originala (PDF), 26. 9. 2013. Pristupljeno 1. 11. 2016.
  4. Hogan, C Michael, 2010. Fern. Encyclopedia of Earth. National council for Science and the Environment. Washington, DC
  5. Schuettpelz, Eric (2007), The evolution and diversification of epiphytic ferns (PDF), Duke University PhD thesis, arhivirano s originala (PDF), 20. 6. 2010, pristupljeno 1. 11. 2016

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]