Epifit

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Crveni glatki epifit, u blizini lokaliteta Orosí, Kostarika.
Prijanjajući korijen jedne orhideje.
Jedan epifitski bromelin (bromeliad).

Epifit je biljka koja raste neškodljivo na drugim biljkama (kao što je drvo) i crpi vlagu i hranjive marerije iz zraka, kiše, a ponekad i od krhotina koje se oko nje nakupljaju. Epifiti se razlikuju od parazita po tome što epifiti rastu na drugim biljkama samo zbog fizičke podrške, a nužno ne utiču negativno na domaćina. Oni, dakle od domaćina ne uzimaju ni vodu, niti hranljive materije. Epifitni organizam koji nije biljka označava se kao epibiont.[1] Epifti obično žive u umjerenom pojasu kao što su naprimjer, mnoge mahovine iz grupe jetrenjače, lišaji i alge) ili u tropskim krajevima (naprimjer, mnoge paprati, kaktusi, orhideje i Bromeline).[2] Mnogo je kućnog cveća koje spada u epifetske vrste, zbog minimalnih zahtjeva za vodom i vrstom tla. Epifiti pružaju bogata i raznovrsna staništa za druge organizme, uključujući životinje, gljive, bakterije i miksomicete (sluzave gljive).[3] Epifite su jedna od podvrsta u Raunkiærovom sistemu.

Naziv epifitski potječe od grčkog epi- (što znači 'na') i phyton (što znači 'biljka'). Epifitne biljke se ponekad nazivaju "zračne biljke", jer nemaju korijen u zemljištu. Međutim, postoje mnoge vodene vrste algi, među njima i morske trave, koji su epifiti na drugim vodenim biljkama (alge ili vodene cvjetnice).

Bioraznolikost[uredi | uredi izvor]

Najpoznatije epifitne biljke su: mahovine, orhideje i bromeline, kao što su španska mahovina (rod Tillandsia), ali se mogu naći i u svakj većoj grupi biljnog carstva. Oko 89% ovih vrsta (oko 24.000) su cvjetnice. Druga najveća grupa su leptosporangijske paprati, sa oko 2.800 vrsta (10% epifita). U stvari, oko jedne trećine svih paprati su epifitne.[4]

Treća najveća grupa je jedna grupa mahovina, sa oko 190 vrsta, zatim po nekoliko vrsta bodljasrtih mahovina i paprati, Gnetales i cikada.[5]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hickey, M.; King, C. (2001). The Cambridge Illustrated Glossary of Botanical Terms. Cambridge University Press. 
  2. ^ Webster's Third New International Dictionary of the English Language, Unabridged. (1976). Vol. I, p. 764. Encyclopædia Britannica, Inc. Chicago.
  3. ^ Sydney E. Everhart; Joseph S. Ely; Harold W. Keller (2009). "Evaluation of tree canopy epiphytes and bark characteristics associated with the presence of corticolous myxomycetes". Botany 87: 509–517. doi:10.1139/b09-027. 
  4. ^ Hogan, C Michael, 2010. Fern. Encyclopedia of Earth. National council for Science and the Environment. Washington, DC
  5. ^ Schuettpelz, Eric (2007), The evolution and diversification of epiphytic ferns, Duke University PhD thesis 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]