Fatalizam

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Fatalizam je porodica srodnih filozofskih doktrina koje naglašavaju potčinjavanje svih događaja ili radnji sudbini, i obično se povezuje s posljedičnim stavom rezignacije pred budućim događajima za koje se smatra da su neizbježni.[1][2]

Definicija[uredi | uredi izvor]

Riječ "fatalizam" može se odnositi na bilo koju od sljedećih ideja:

  • Svako gledište prema kojem su ljudska bića nemoćna da urade bilo šta drugo osim onoga što zapravo rade.[1] U ovo je uključeno i uvjerenje da ljudi nemaju moć utjecati na budućnost ili čak na ishod vlastitih postupaka.[2][3] 
  • Vjerovanje da događaje odlučuje sudbina i da su izvan ljudske kontrole.
  • Jedno takvo gledište je teološki fatalizam, prema kojem je slobodna volja nespojiva sa postojanjem sveznajućeg Boga koji ima predznanje o svim budućim događajima.[4] Ovo je vrlo slično teološkom determinizmu.[a]
  • Drugo takvo gledište je logički fatalizam, prema kojem prijedlozi o budućnosti za koje smatramo da su trenutno istinite ili lažne mogu biti istinite ili lažne samo ako su budući događaji već određeni.[1]
  • Treće takvo gledište je kauzalni determinizam. Kauzalni determinizam (često jednostavno nazvan "determinizam") se sada obično tretira kao različit od fatalizma, na osnovu toga što zahtijeva samo određivanje svakog uzastopnog stanja prethodnim stanjem tog sistema, umjesto da je konačno stanje sistema unaprijed određeno.
  • Stav da je odgovarajuća reakcija na neminovnost nekog budućeg događaja prihvatanje ili rezignacija, a ne otpor.[b] Ovo gledište je bliže svakodnevnoj upotrebi riječi "fatalizam", a slično je defetizmu.

Religija[uredi | uredi izvor]

Ideja da je čitav univerzum deterministički sistem artikulisana je i u istočnjačkim i neistočnjačkim religijama, filozofijama i književnosti.

Drevni Arapi koji su nastanjivali Arapsko poluostrvo prije pojave islama ispovijedali su široko rasprostranjeno vjerovanje u fatalizam (ḳadar) uz strašno razmatranje neba i zvijezda kao božanskih bića, za koje su smatrali da su na kraju odgovorni za svaku pojavu koja se dogodi na Zemlji i za sudbinu čovječanstva.[7] Shodno tome, oblikovali su čitav svoj život u skladu sa svojim tumačenjima astralnih konfiguracija i pojava.[7]

U I Chingu i filozofskom taoizmu, oseka i tok povoljnih i nepovoljnih uslova sugerira da je put najmanjeg otpora bez napora (vidi: Wu wei). U filozofskim školama indijskog potkontinenta, koncept karme bavi se sličnim filozofskim pitanjima kao i zapadni koncept determinizma. Karma je shvaćena kao duhovni mehanizam koji uzrokuje vječni ciklus rađanja, smrti i ponovnog rađanja (saṃsāra).[8] Karma, bilo pozitivna ili negativna, akumulira se u skladu sa radnjama pojedinca tokom njihovog života, a nakon smrti određuje prirodu njihovog sljedećeg života u ciklusu Saṃsāra.[8] Većina glavnih religija koje potječu iz Indije drže ovo vjerovanje u određenoj mjeri, posebno hinduizam,[8] džainizam, sikizam i budizam.

Pogledi na povezanost karme i slobodne volje su brojni i uveliko se razlikuju jedno od drugog. Na primjer, u sikhizmu, božija milost, stečena kroz obožavanje, može izbrisati nečije karmičke dugove, vjerovanje koje pomiruje princip karme sa monoteističkim bogom kojeg se mora slobodno odlučiti obožavati.[9] Džainisti vjeruju u neku vrstu kompatibilnosti, u kojoj je ciklus Saṃsare mehanički proces, koji se odvija bez ikakve božanske intervencije. Džaini imaju atomski pogled na stvarnost, u kojem čestice karme čine

mikroskopski građevinski materijal univerzuma.

Budizam[uredi | uredi izvor]

  Budistička filozofija sadrži nekoliko pojmova koje naučnici opisuju kao determinističke na različitim nivoima. Međutim, direktna analiza budističke metafizike kroz prizmu determinizma je teška, zbog razlika između evropske i budističke tradicije mišljenja.

Jedan koncept za koji se tvrdi da podržava tvrdi determinizam je ideja ovisnog nastanka, koja tvrdi da su sve pojave (dharma) nužno uzrokovane nekim drugim fenomenom, za koji se može reći da ovisi, poput karika u masivnom lancu. U tradicionalnoj budističkoj filozofiji, ovaj koncept se koristi da objasni funkcioniranje ciklusa saṃsāra; sve akcije ispoljavaju karmičku silu, koja će manifestovati rezultate u budućim životima. Drugim riječima, ispravni ili nepravedni postupci u jednom životu će nužno uzrokovati dobre ili loše reakcije u drugom.[10]

Još jedan budistički koncept koji mnogi naučnici smatraju determinističkim je ideja ne-sebe, ili anatta.[11] U budizmu, postizanje prosvjetljenja uključuje shvaćanje da u ljudima ne postoji temeljna srž bića koja se može nazvati "dušom", te da su ljudi umjesto toga napravljeni od nekoliko faktora koji se stalno mijenjaju koji ih vezuju za ciklus Saṃsāre.[11]

Determinizam i preddeterminizam[uredi | uredi izvor]

Iako se termini fatalizam, determinizam i preddeterminizamponekad koriste naizmjenično, oni su različiti jer svaki naglašava drugačiji aspekt uzaludnosti ljudske volje ili predodređenosti sudbine. Međutim, sve ove doktrine dijele zajednički temelj.

Deterministi se generalno slažu da ljudske akcije utiču na budućnost, ali da je samo ljudsko djelovanje određeno uzročnim lancem prethodnih događaja. Njihovo gledište ne naglašava "potčinjenost" sudbini ili sudbini, dok fatalisti naglašavaju prihvatanje budućih događaja kao neizbježnih. Deterministi vjeruju da je budućnost određena upravo zbog uzročnosti; Fatalisti i preddeterministi vjeruju da su neki ili svi aspekti budućnosti neizbježni, ali za fataliste ne nužno zbog uzročnosti.[12]

Fatalizam je labaviji termin od determinizma. Prisustvo historijskih "indeterminizama" ili šansi, odnosno događaja koji se ne mogu predvidjeti samo znanjem o drugim događajima, ideja je još uvijek kompatibilna s fatalizmom. Nužnost (kao što je zakon prirode) će se dogoditi isto tako neizbježno kao i šansa – oboje se može zamisliti kao suvereno.[1] Ova ideja ima korijene u Aristotelovom djelu "De interpretatione".[13]

Teološki fatalizam je teza da nepogrešivo predznanje ljudskog čina čini čin neophodnim i stoga neslobodnim. Ako postoji biće koje nepogrešivo poznaje čitavu budućnost, onda nijedan ljudski čin nije slobodan.[14] Rani islamski filozof, Al Farabi, tvrdi da, ako Bog u stvari zna sve ljudske postupke i izbore, onda Aristotelovo originalno rješenje ove dileme stoji.[15]

Idle argument[uredi | uredi izvor]

Jedan poznati drevni argument u vezi sa fatalizmom bio je takozvani <i id="mwxg">Idle Argument</i> (Besposleni argument). Tvrdi se da ako je nešto suđeno, onda bi bilo besmisleno ili uzaludno ulagati bilo kakav napor da se to ostvari. Besposleni argument opisali su Origen i Ciceron i izgledao je ovako:

  • Ako vam je suđeno da se oporavite od ove bolesti, onda ćete se oporaviti bez obzira da li zovete doktora ili ne.
  • Isto tako, ako vam je suđeno da se ne oporavite, nećete to učiniti bez obzira da li zovete doktora ili ne.
  • Ali ili je sudbina da ćete se oporaviti od ove bolesti, ili je sudbina da se nećete oporaviti.
  • Stoga je uzaludno konsultovati lekara.[16][17]

Besmisleni argument je predvidio Aristotel u svom De Interpretatione u devetom poglavlju. Stoici su to smatrali sofizmom, a stoik Krisip je pokušao da ga opovrgne ističući da bi konsultacija sa doktorom bila isto toliko sudbina kao i oporavak. Čini se da je uveo ideju da se u ovakvim slučajevima dva događaja mogu susresti, tako da se jedan ne može dogoditi bez drugog.[18]

Logički fatalizam i argument iz bivalencije[uredi | uredi izvor]

Glavni argument za logički fatalizam seže u antiku. Ovo je argument koji ne zavisi od uzročnosti ili fizičkih okolnosti, već je zasnovan na pretpostavljenim logičkim istinama. Postoje brojne verzije ovog argumenta, uključujući one od Aristotela[19] i Richarda Taylora.[3] Ovim argumentima je prigovoreno i razrađeno sa određenim efektom.[20]

Ključna ideja logičkog fatalizma je da postoji niz istinitih propozicija o tome šta će se dogoditi, a one su istinite bez obzira na to kada će se desiti. Tako, na primjer, ako je danas istina da će sutra biti bitka, onda ne može ne biti i bitka sutra, jer inače danas ne bi bilo tačno da će se takva bitka održati sutra.

Argument se u velikoj mjeri oslanja na princip bivalentnosti: ideju da je bilo koja tvrdnja ili istinita ili lažna. Kao rezultat ovog principa, ako nije lažno da će doći do morske bitke, onda je istina; nema između. Međutim, odbacivanje principa bivalentnosti – možda time što se kaže da je istinitost tvrdnje o budućnosti neodređena – je kontroverzno gledište budući da je princip prihvaćen dio klasične logike.

Kritika[uredi | uredi izvor]

Semantička dvosmislenost[uredi | uredi izvor]

Jedna kritika dolazi od romanopisca Davida Fostera Wallacea, koji u radu iz 1985. "Fatalizam Richarda Taylora i semantika fizičke modalnosti" sugerira da je Taylor došao do zaključka o fatalizmu samo zato što je njegov argument uključivao dva različita i nekonzistentna pojma nemogućnosti.[21] Wallace nije odbacio fatalizam sam po sebi, kao što je napisao u svom završnom pasusu, „ako Taylor i fatalisti žele da nam nametnu metafizički zaključak, moraju raditi metafiziku, a ne semantiku. I ovo se čini sasvim primjerenim."[21] Willem DeVries i Jay Garfield, obojica su bili savjetnici za Wallaceovu tezu, izrazili su žaljenje što Wallace nikada nije objavio svoj argument.[21] 2010. godine, teza je, međutim, objavljena posthumno kao Vrijeme, sudbina i jezik: esej o slobodnoj volji .

  1. ^ a b c d . Stanford University. Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  2. ^ a b "On Fate and Fatalism". Philosophy East and West. University of Hawaii Press. 53 (4): 435–454. oktobar 2003. doi:10.1353/pew.2003.0047. JSTOR 1399977.
  3. ^ a b "Fatalism". The Philosophical Review. Duke University Press. 71 (1): 56–66. januar 1962. doi:10.2307/2183681. JSTOR 2183681.
  4. ^ Zagzebski, Linda. "Foreknowledge and Free Will". Stanford Encyclopedia of Philosophy. Pristupljeno 7. 6. 2020.
  5. ^ Stambaugh, Joan (1994). Other Nietzsche, The (jezik: engleski). SUNY Press. str. 81. ISBN 9781438420929.
  6. ^ Friedrich Nietzsche, The Wanderer and His Shadow, 1880, Türkenfatalismus
  7. ^ a b al-Abbasi, Abeer Abdullah (august 2020). "The Arabsʾ Visions of the Upper Realm". Marburg Journal of Religion. University of Marburg. 22 (2): 1–28. doi:10.17192/mjr.2020.22.8301. ISSN 1612-2941. Pristupljeno 23. 5. 2022.
  8. ^ a b c Bodewitz, Henk (2019). "Chapter 1 – The Hindu Doctrine of Transmigration: Its Origin and Background". u Heilijgers, Dory H.; Houben, Jan E. M.; van Kooij, Karel (ured.). Vedic Cosmology and Ethics: Selected Studies. Gonda Indological Studies. 19. Leiden and Boston: Brill Publishers. str. 3–19. doi:10.1163/9789004400139_002. ISBN 978-90-04-40013-9. ISSN 1382-3442.
  9. ^ House, H. Wayne. 1991. "Resurrection, Reincarnation, and Humanness." Bibliotheca Sacra 148(590). Retrieved 29 November 2013.
  10. ^ Goldstein, Joseph. "Dependent Origination: The Twelve Links Explained". Tricycle: The Buddhist Review (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 1. 2020.
  11. ^ a b "Anatta | Buddhism". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 1. 2020.
  12. ^ Hoefer, Carl, "Causal Determinism", The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Spring 2016 Edition), Edward N. Zalta (ed.)
  13. ^ Barnes, E. J. (1984). The complete works of Aristotle, de interpretatione IX. princeton: Princeton University press.
  14. ^ Zagzebski, Linda, "Foreknowledge and Free Will", The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Summer 2017 Edition), Edward N. Zalta (ed.), URL = <https://plato.stanford.edu/archives/sum2017/entries/free-will-foreknowledge/>.
  15. ^ Al-Farabi. (1981). Commentary on Aristotle's De Interpretatione. Translated by F.W.Zimmerman,. Oxford: Oxford university press.
  16. ^ Origen Contra Celsum II 20
  17. ^ Cicero De Fato 28-9
  18. ^ Susanne Bobzien, Determinism and Freedom in Stoic Philosophy, Oxford 1998, chapter 5
  19. ^ "Aristotle, De Interpretatione, 9". Arhivirano s originala, 31. 3. 2007. Pristupljeno 17. 2. 2007.
  20. ^ Mackie, Penelope. “Fatalism, Incompatibilism, and the Power To Do Otherwise” Noûs, vol. 37, no. 4, pp. 672-689, December 2003
  21. ^ a b c Ryerson, James (12. 12. 2008). "Consider the Philosopher". The New York Times.


Greška kod citiranja: <ref> oznake postoje za grupu pod imenom "lower-alpha", ali nije pronađena pripadajuća <references group="lower-alpha"/> oznaka, ili zatvarajući </ref> nedostaje

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Fatalizam&oldid=3540204"