Fritz Leonhardt

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
"Švedski most", u pozadini osvijetljena Urania u Beču

Fritz Leonhardt (rođen 11. jula 1909. u Stuttgartu; umro 30. decembra 1999) bio je jedan od najutjecajnijih njemačkih građevinskih inženjera 20. vijeka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nakon mature 1927. u Realnoj gimnaziji Dillmann (danas gimnazija Dillmann) studirao je građevinarstvo na Tehničkoj višoj školi u Stuttgartu i na Univerzitetu Purdue u West Lafayette (Indiana), SAD.

Od 1934. do 1938. bio je inženjer na gradnji mostova pri firmi Reichsautobahn-Gesellschaft. Već u to doba radio je zajedno sa Paulom Bonatzom.

Godine 1939. osnovao je inženjerski biro, koji i danas postoji pod nazivom Leonhardt, Andrä & Partner.

Postao je poznat po gradnji brojnih mostova, zgrada, televizijskih tornjeva i drugih građevina od čelika i prednapregnutog betona. Štutgartski televizijski toranj koji je on napravio bio je prvi takav toranj od armiranog betona. Zajedno sa Wolfhardtom Andrä, Leonhardt je 1953. osnovao inženjerski bio "Leonhardt, Andrä und Partner" (LAP). Od 1957. do 1974. Leonhardt je bio profesor za velike građevine na Tehničkoj višoj školi Stuttgart, a od 1967. do 1969. također i rektor te škole. Godine 1975. dobio je od zlatnu medalju od londonske Institucije strukturnih inženjera (IStructE, Institution of Structural Engineers).

Fritz Leonhardt dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, između ostalih Velikog križa za zasluge i šest počasnih doktorskih titula. Jedna realna škola u štutgartskom naselju Degerloch je 1998. nazvana po njemu. Njegov grob nalazi se na groblju Waldfriedhof Stuttgart.

Građevine[uredi | uredi izvor]

Fernsehturm Stuttgart (Televizijski toranj u Stuttgartu)
  • 1934–1938: razni mostovi za autoputeve njemačkog rajha, između ostalih vijadukt iznad Sulzbacha kod Denkendorfa
  • 1938–1941: Most preko Rajne u Köln-Rodenkirchen zajedno sa Paulom Bonatzom, u to vrijeme naveći viseći most u Evropi (za potrebe autoputeva njemačkog rajha)
  • 1955: Švedski most u Beču
  • 1953–1956: Štutgarski televizijski toranj, prvi televizijski toranj od armiranog betona (kao arhitekt i inženjer), zajedno sa Erwinom Heinleom
  • 1967: Viseći most iznad Messinskog prolaza, Sicilija (skica, planovi se nikad nisu ostvarili)
  • 1972: Krov u obliku šatora na Olimpijskom stadionu u Münchenu, planove noseće konstrukcije izradilo je njegov biro.
  • 1978: Cable Bridge iznad rijeke Columbia, PascoKennewick, Washington, SAD
  • 1992: Most Galata u Istanbulu

Knjige[uredi | uredi izvor]

  • Spannbeton für die Praxis. Verlag Ernst, Berlin 1973, ISBN 3-433-00541-9.
  • Ingenieurbau – Bauingenieure gestalten die Umwelt. Carl Habel Verlag, Darmstadt 1974.
  • Brücken/Bridges. Deutsche Verlags-Anstalt, Stuttgart 1982, ISBN 3-421-02590-8.
  • Baumeister in einer umwälzenden Zeit (memoari), Deutsche Verlags-Anstalt, Stuttgart 1984, ISBN 3-421-02815-X.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Joachim Kleinmanns und Christiane Weber (ur.): Fritz Leonhardt 1909–1999. Die Kunst des Konstruierens/The art of engineering, Edition Axel Menges, Fellbach 2009, ISBN 978-3-936681-28-4 (njem/engl)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]