Gerontologija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu

Gerontologija (grč. γέρων – geron = stari + -λογία, - logya = nauka, znanost, proučavanje) je nauka o biološkim, psihološkim i društvenim procesima i pojavama starenja . Ona se razlikuje od gerijatrije – grane medicine koja proučava bolesti starijih osoba („treće životne dobi“).[1][2][3]

Gerontologija uključuje ova i druga istraživanja :

  • proces starenja samog po sebi (biogerontologija);
  • komparacija „normalnog“ bolešću izazvanog starenja;
  • efekti starenja stanovništva na društvo, uključujući i fiskalne efekte penzija , prava, osiguranjaživota i zdravlja i planiranje penzioniranja;
  • primjenom tih znanja u odgovarajućim politikama i programima, odnosno planiranju vlada ili smještaja u starački dom.

Biogerontologija[uredi | uredi izvor]

Biogerontologoka je ogranak gerontologije posvećen proučavanju bioloških pojava i procesa starenja. Uključuje biomedicinsku gerontologiju, poznatu i kao eksperimentalna gerontologija. Produženje života je nova pod-disciplina biogerontologoje koji nastoji usporiti, spriječiti, pa čak i preokrenuti starenja ljudi i životinja. Savladavanje uzroka bolesti povezanih sa starenjem je jedan pristup, a usporavanje procesa starenja u osnovi uz pomoć fizičkih vježbi je još jedan. Većina "životnih savetodavaca" vjeruje da se životni vijek ljudski, u 21. Stoljeću, može promijenjati, tj. produžiti.

Socijalna gerontologija[uredi | uredi izvor]

Socijalna gerontologija je multidisciplinarni pod-polje gerontologije koja se bavi proučavanjem ili radom sa starijim osobama. Socijalna gerontologa mže imati obuku za socijalni rad, uključujući poznavanje procesa starenja, psihologiju, sociologiju, demografiju, gerontologiju ili druge grane društvenih znanosti.

Društvena gerontologa je odgovorni za edukaciju, istraživanje i unapređenje prevencije širih uzroka slabljenja starijih ljudi, dajući informativne prezentacije, objavljivanje knjiga i članaka koji se odnose na starenje stanovništva, proizvodnju relevantnih filmova i televizijskih programai usmjeravanje novih akademski obrazovanih stručnjaka svih razina u stručnim školama i na univerzitetima.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Macieira-Coelho A. (2003): Biology of aging. Prog. Mol. Subcell. Biol. Progress in Molecular and Subcellular Biology 30: III–VI, 1–189. doi:10.1007/978-3-642-18994-4_1. ISBN 3-540-43827-0. PMID 12494760.
  2. ^ Ageing and Society, ISSN: 1710-1107; ISSN: 0714-9808, Cambridge University Press, Cambridge.
  3. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]