Gramatika bosanskoga jezika (1890)

"Gramatika bosanskoga jezika za srednje škole" nepotpisanog autora Franje Vuletića, prva je gramatika u Bosni i Hercegovini za interkonfesionalno školstvo. Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine štampala ju je 1890. Doživjela je više izdanja i bila u upotrebi do 1911, s tim što od 1908. nosi naziv "Gramatika srpsko-hrvatskog jezika".^[1]^[2]^[3]

Reakcije[uredi | uredi izvor]

Kosta Hörmann u prvom broju lista Nada (1895.) govorio je i o pitanju jezika, smatrajući da treba obratiti najveću pažnju narodnom načinu govora, lahkom razumijevanju i prikladnom obliku izražavanja misli, pri čemu se treba čvrsto pridržavati gramatičkih pravila koja propisuje "Gramatika bosanskoga jezika za srednje škole" u Bosni i Hercegovini”.^[1] O izdavanju Gramatike pisao je i "Sarajevski list" 16. novembra 1890.^[1] Miloš Okuka navodi da se 1890. pojavila prva srednjoškolska gramatika "vrlo karakterističnog naziva". Čin štampanja Gramatike smatrao je jednim od "najdrastičnijih poteza austrougarske administracije u jezičkoj politici u Bosni i Hercegovini". Pojava u javnosti Gramatike bosanskoga jezika oštro je kritizirana.^[1]

Upotreba bosanskog jezika kao jezika na području Bosne i Hercegovine te samim tim i korištenjem Gramatike iz 1890, trajala je do oktobra 1907. i ukidanjem bosanskog jezika.^[1]

"Ova bosanska vlada izdala je naredbu, da svi moramo govoriti srpsko-hrvatski. Prije smo govorili bosanski, sada govorimo srpsko-hrvatski. Lijepo. Sada kada neko reče na sudu da govori srpsko-hrvatski, valjda neće Javor smjeti da kaže, da ide u Srpsko-Hrvatsku. Ko zna! (...)
– Petar Kočić, "Srpsko-hrvatski jezik" objavljen u listu "Otadžbina" (1907)^[1]

Nakon ukidanja naziva bosanski jezik Gramatika bosanskoga jezika nepotpisanog autora Franje Vuletića ponovo se izdaje 1908. pod nazivom "Gramatika srpsko-hrvatskog jezika" bez ikakvih drugih izmjena u njoj.^[1]

Vlada će odoljeti pritisku javnosti i 1907. i donijeti naredbu o napuštanju naziva ‘bosanski jezik’ i o uvođenju etikete srpsko-hrvatski jezik. A već naredne, 1908, u ponovnom izdanju Vuletićeva se gramatika pojavljuje sa nazivom Gramatika srpsko-hrvatskog jezika, bez ikakvih drugih izmjena.
– Miloš Okuka^[1]

Držeći se načela, da se ne smiju dirati ničiji vjerski osjećaji pa još najmanje u školi, naredila vlada da se sastave nove školske knjige, mahsuz za škole u Bosni i Hercegovini. Najprije je mene zapala zadaća da sastavim knjige za osnovne škole, a poslije profesora Vuletića, da napiše gramatiku za srednje škole.
– Ljuboje Dlustuš, 1910.^[1]