Hadži-Ago Hadžiagić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Hadži-Ago Hadžiagić er bio veleposjednik koji je doprineo ekonomskom razvaju Broda. Doselio se je iz Banja Luke, početkom XVIII stoljeća sa dva sina Hadži-Atifom i Hadži-Hasanom Hadžiagić, kada je Brod bio malo naseljen.

Hadži-Atif Hadžiagić imao je tri sina: Hašima, Muhameda i Mehmeda. Posjedovali su ogromne posjede sa voćnjacima i zemlju uz Savu. Imali su lađe za izvoz žita, voća i drva i velike kamene čardake. Još i sada u Bosanskom Duboćcu jedan dio obale Save zovu Hadžiagića pristalište. Na izložbi voća u Novom Sadu dobili su priznanje za dobar uzgoj voća. Vrijedno je spomenuti da je familija Hadžiagića napravila: prvu veliku trgovinu, knjižaru i veliki Han u Brodu.

Prezime Hadžiagić[uredi | uredi izvor]

Prezime Hadžiagić potiće od Hadži-Age Šahdanagić koji je kasnije promijeno prezime u Hadžigić (Hadži Agića potomci). Tako da se njegovi potomci i dan danas vode registorvani u katastru i u državnim knjigama kao Šahdanagić-Hadžigić ili samo Hadžigić.

Kulturno-historijski doprinos familije Hadžiagić na području Broda i okoline[uredi | uredi izvor]

Han je krajem XVIII ili početkom XIX vijeka podigao Hadži-Ago Šahdanagić tzv. Hadžiagić. Na spratu je imao desetak prostorija za konak od kojih su neke bile namijenjene za skupno spavanje na podu pokrivenom slamom i asurama. U hanu su postojale posebne sobe za jednog ili dva gosta s dubljim džepovima. U prizemlju su se nalazile konjušnice. Hadžiagića han u Brodu prvi je javni objekt u Bosni i Hercegovini koji je dobio petrolejsku rasvjetu. Bilo je to 1860 godine. Han je razoren u Drugom svjetskom ratu.[1]

Pored velike stambene zgrade Hadži-Atif Hadžiagić je napravio kuću koja se zvala ”duganja Hadžiagića” u kojoj je bilo deset stanova. Većinom su tu boravili radnici sa željeznice. U prizemlju su bili razni dućani.[2]

Stambena zgrada Hadži-Atifa Hadžiagić nalazila se iza zgrade duganje na zemljištu velikom oko otprilike 3000-4000 dumuma zemlje. Na zemljištu se nalazilo: voćnjak, tenisko igralište itd. A danas se na tom mjestu nalazi veliki park sa sprotskim centrom (Dom sportova) i raznim dućanima te dvije ulice oko zemljišta do pruge.

Godine 1886 Brod je bio potpuno poplavljen od save, jer nije bilo današnjih nasipa. Hadžiagića dvorište je bilo na maloj uzvisini, gdje je bio smješten veliki žitni koš. Koliko je trajala poplava, Hadži-Atif Hadžiagić je naredio da se svaki dan kuha veliki kazan hrane i dosta hljeba. Ko god nije imao kod kuće zalihe, bez obzira kako se zvao, dobio je hranu. Poslije poplave Hadži-Atif Hadžiagić dobio je od Đakovačkog biskupa Josipa J. Štrosmajera zahvalnicu ispred katolićkog klera i rasnog konja. Od tada pa sve do smrti Hadži-Atif Hadžiagić i Josipa J. Štrosmajer kao veliki prijatelji su se često posjećivali.

U Đakovu tj. u galeriji pri Đakovačkoj katedrali postoji slika Hadži-Atifa Hadžiagić.[3]

Izvor[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Basler, Đuro; 1990, Grad pored Rijeke - istorijski, arheološki i društveni prikaz Broda iz prohujalih vremena
  2. ^ Alagić, Nedžmudin; 2001, Derventa između dva svjetska rata - istorijski, arheološki i društveni prikaz Broda iz prohujalih vremena
  3. ^ Sokolović, Sidika; 2009, potomak porodice Hadžiagić.