Hazard
Opasnost je potencijalni izvor štete. Supstance, događaji ili okolnosti mogu predstavljati opasnost kada bi im njihova priroda omogućila, čak i samo teoretski, da prouzrokuju štetu po zdravlje, život, imovinu ili bilo koji drugi interes od vrijednosti. Vjerovatnoća da će se ta šteta ostvariti u određenom incidentu, u kombinaciji sa obimom potencijalne štete, čini njen rizik, termin koji se često koristi kao sinonim u kolokvijalnom govoru.
Opasnosti se mogu klasifikovati na nekoliko načina; mogu se klasificirati kao prirodne, antropogene, tehnološke ili bilo koje kombinacije, kao na primjer u slučaju da prirodni fenomen šumskih požara postaje češći zbog klimatskih promjena koje je učinio čovjek ili štetniji zbog promjena u praksama gradnje. Uobičajena tema u mnogim oblicima opasnosti je prisutnost uskladištene energije koja, oslobođena, može uzrokovati štetu. Pohranjena energija može se pojaviti u raznim oblicima: hemijskim, mehaničkim, termičkim opasnostima i od strane stanovništva koje može biti pogođeno i ozbiljnosti povezanog rizika. U većini slučajeva, opasnost može utjecati na niz ciljeva i imati mali ili nikakav učinak na druge.
Identifikacija opasnosti pretpostavlja da su potencijalni ciljevi definisani i predstavlja prvi korak u provođenju procjene rizika.
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Opasnosti se mogu grupisati prema njihovim karakteristikama.[1] Ovi faktori su povezani sa geofizičkim događajima, koji nisu specifični za proces:
- Površina područja oštećenja[1]
- Intenzitet udara u tački
- Trajanje udara u tački
- Stopa početka događaja
- Predvidljivost događaja[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Hewitt, Kenneth (1971). The hazardousness of a place: a regional ecology of damaging events. Internet Archive. [Toronto]: Published for the University of Toronto, Dept. of Geography, by University of Toronto Press. ISBN 978-0-8020-3281-2.
- ^ Smith, Keith (1992). Environmental Hazards: Assessing Risk and Reducing Disaster (jezik: engleski). Routledge. ISBN 978-0-415-01217-1.
