Hitlerova armenska referenca
Na kraju Obersalzberškog govora (1939.), njemački diktator Adolf Hitler je vjerovatno izjavio: "Ko, uostalom, danas govori o uništenju Armenaca?" (njemački: Wer redet heute noch von der Vernichtung der Armenier?)[1] Naučnici i danas raspraljvaju o istinitosti citata.
Pozadina[uredi | uredi izvor]
Armenski genocid je bio sistematsko ubistvo od oko milion do 1,5 miliona etničkih Armena u Otomanskom carstvu tokom Prvog svjetskog rata.[2][3]
Abram L. Sachar, američki istoričar i osnivač Univerziteta Brandeis, napisao je da je "Fuehrer dvadeset pet godina kasnije s odobravanjem citirao genocid... koji je smatrao da je armensko 'rješenje' poučan presedan".[4] Prema istoričaru Stefanu Ihrigu, postoje brojni dokazi da je nacistički pogled na svijet oblikovan turskom revolucijom i izvlačenjem sa genocidom.[5]
Govor i verzija[uredi | uredi izvor]
Verzija govora koja uključuje armensku referencu bilježi Hitlera kako kaže:
Naša snaga se sastoji u našoj brzini i našoj brutalnosti. Džingis Kan je odveo milione žena i djece na klanje – s predumišljajem i srećnog srca. Istorija u njemu vidi isključivo osnivača države. Za mene je svejedno šta će slaba zapadnoevropska civilizacija reći o meni. Izdao sam naredbu – i tražit ću od streljačkog voda da strelja svakoga ko izgovori samo jednu riječ kritike – da se naš ratni cilj ne sastoji u postizanju određenih linija, već u fizičkom uništenju neprijatelja. Shodno tome, stavio sam svoju formaciju smrtonosnih glava u pripravnost – za sada samo na Istoku – sa naredbom da nemilosrdno i bez samilosti pošalju u smrt muškarce, žene i djecu poljskog porijekla i jezika. Samo tako ćemo dobiti životni prostor (Lebensraum) koji nam je potreban. Ko, uostalom, danas govori o uništenju Armenaca?[6]
Naslijeđe[uredi | uredi izvor]
Citat je često citiran, posebno od strane Armenaca, kako bi se podržalo tumačenje da je Hitler bio inspirisan armenskim genocidom da počini zločine.[5] Stručnjak za međunarodno pravo Alexis Demirdjian vidi ovu opasku kao "depresivni podsjetnik na posljedice nekažnjivosti".[7] Referenca je sada ispisana na jednom od zidova Memorijalnog muzeja holokausta Sjedinjenih Država u Washingtonu, D.C..[8][9] Godine 2009. Međunarodna asocijacija naučnika za genocid upotrijebila je citat u pismu Baracku Obami zalažući se za priznavanje armenskog genocida.[10]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Albrecht, Richard (1. 1. 2008). ",,Wer redet heute noch von der Vernichtung der Armenier?" Kommentierte Wiederveröffentlichung der Erstpublikation von Adolf Hitlers Geheimrede am 22. August 1939". Zeitschrift f?r Weltgeschichte. 9 (2): 115–132. doi:10.3726/84526_115.
- ^ Samuel Totten, Paul Robert Bartrop, Steven L. Jacobs (2008). Dictionary of Genocide. Greenwood Publishing Group. str. 19. ISBN 0-313-34642-9.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Lise Noël, Arnold Bennett (1994). Intolerance: a general survey. str. 101. ISBN 0-7735-1187-3.
- ^ Howard M. Sachar (1969). The Emergence of the Middle East, 1914–1924. str. 115.
- ^ a b Ihrig, Stefan (2016). Justifying Genocide: Germany and the Armenians from Bismark to Hitler. Harvard University Press. str. 333, 347–349. ISBN 978-0-674-50479-0.
- ^ Lochner, Louis Paul (1942). What About Germany?. Dodd, Mead & Company. str. 11–12.
- ^ "A Moving Defence: The Turkish State and the Armenian Genocide Get access Arrow". academic.oup.com.
- ^ Dadrian, Vahakn (1. 1. 1998). "The Historical and Legal Interconnections Between the Armenian Genocide and the Jewish Holocaust: From Impunity to Retributive Justice". Yale Journal of International Law (jezik: engleski).
- ^ Contributor, Guest (8. 5. 2015). "Armenian President Visits U.S. Holocaust Memorial Museum". The Armenian Weekly (jezik: engleski). Pristupljeno 18. 2. 2023.
- ^ "Letter to President Obama" (PDF). web.archive.org. 21. 7. 2011. Arhivirano s originala (PDF), 21. 7. 2011. Pristupljeno 18. 2. 2023.