Hollókő

Staro selo Hollókő i njegova okolina
Svjetska baština
Lokacija	Mađarska
Kriterij	v
Referenca	401
Uvrštenje	1987. (11. sjednica)
Površina	144,5 ha
Koordinate	N47 59 39.984 E19 31 45.012

Hollókő je selo u okrugu Nógrád, otprilike 90 kilometara sjeveroistočno od Budimpešte, glavnog grada Mađarske. Leži u dolini planine Cserhat, okružen niskim vrhovima. Naseljeno je pripadnicima etničke grupe Paloka (mađarski: Palóc)

Sredinom 13. stoljeća, nakon mongolske invazije, izgrađen je dvorac Hollókő, radi zaštite područja od budućih napada. U to vrijeme područje oko tvrđave držala je vlastelinska porodica Kačiš. Dvorac se prvi put spominje u zapisima 1310. godine.

Na kraju osmanske okupacije (1683.) dvorac i selo su napušteni, a sadašnje selo je uspostavljeno ispod. Razvijalo se postepeno tokom 18. i 19. vijeka gradnjom kuća sa obe strane jedne ulice. Naredne generacije su gradile svoje kuće iza uskih porodičnih parcela, progresivno povećavajući izgrađenu površinu. Štale su građene odvojeno od sela, na rubovima polja. Godine 1782. Hollókő je još uvijek bilo tipično jednoulično selo. Kasnije se razvila druga ulica istočno od glavne ulice. Plan iz 1885. godine pokazuje da je topografija već bila kao na današnjem planu. Veličina obrađene zemlje je dostigla svoj maksimum do sredine 19. vijeka i stoga selo nije moglo dalje rasti. Neki ograničeni rast je ponovo počeo 1960. godine i sada je strogo kontrolisan.

Selo je povremeno bilo pustošeno požarom. Posljednji od ovih požara datira iz 1909. godine, nakon čega su kuće obnovljene uglavnom prema tradicionalnim tehnikama seoske arhitekture: kuće od drveta na kamenoj podlozi s grubo malterisanim, bijelim zidovima, pojačane visokim drvenim galerijama sa stupovima i balkonima, sa ulične strane zaštićene nadvišenim trijemovima. Stanovnici nikada nisu ispoštovali dekret iz 1783. kojim se zbog lake zapaljivosti zabranjivala upotreba drveta za gradnju.

Svjetska baština[uredi | uredi izvor]

Selo je upisano 1987. godine na UNESCO-ovu listu svetske baštine. Staro selo, koje je namjerno očuvano, živi je primjer seoskog života prije početka intenzivne poljoprivrede 20. stoljeća. Seosku graditeljsku cjelinu, koja se prostire na 145 ha, čini 55 stambenih objekata, ekonomski objekti i crkva.^[1]