Hondroblast

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hondroblast
Chondroblastus
Detalji
SistemHrskavica
Identifikatori
THH2.00.03.5.00002
FMA66783
Anatomska terminologija

Hondroblasti ili perihondrijalne ćelije su mezenhimske matične ćelije in situ, koje, iz endochondnog okoštavanja formiraaju hondrocite u rastućem hrskavičnom matriksu. Drugo ime za njih je suphondralni kortiko-spužvaste matične ćelije koje imaju euhromatinska jedra i osnovnu boju okolnog matriksa.[1][2][3]

Ove ćelije su izuzetno bitne u hondrogenezi zbog njihove uloge u formiranju i hondrocita i hrskavične matrice koji će na kraju formirati hrskavicu. Upotreba termina je tehnički netačno jer se mezenhimske preteče mogu tehnički diferencirati u osteoblaste ili masti. Hondroblasti se nazivaju hondrocitima tek kada se ugrade u matriks hrskavice, koji se sastoji od proteoglikana i kolagenskih vlakana, dok leže u matriksnim lakunama (prazninama). Kada se ugrade u hrskavični matriks, hondrocite rastu u začetku hrskavice, koja sve više postaje hrskavica vanćelijskog matriksa.[4][5][6]

Stvaranje[uredi | uredi izvor]

Kao što je već naglašeno, mezenhimske matične ćelije potiču iz mezoderma. Ove ćelije, prilikom formiranja iz mezoderm, posebno se formiraju od embrionskih matičnih ćelija preko indukcije do BMP4 i faktor rasta fibroblasta FGF2 fetusa u maternici. Pretpostavlja se da razlikovanje embrionskih matičnih ćelija sa ovim faktorima rasta može spriječiti matične ćelije, kada se ubrizgavaju potencijalnim pacijentima protiv formiranja teratoma ili matične ćelije izazvaju tumore.

Sastav tkiva[uredi | uredi izvor]

Kod organizama u razvoj i odraslih, većina hondroblasta se nalazi u perihondriju. To je tanak sloj vezivnog tkiva koji štiti hrskavicu i gdje hondroblasti pomažu širenje veličine hrskavice,kada brzo reagiraju na lučenje hormona, kao što su hormon rasta, hormon štitnjače i . glikozaminglikan. Oni se nalaze na perihondriju, koji je izvan razvoja kosti, a ne tako jako slojevit kao u hrskavici vanćelijskog matriksa i kao u unutrašnjosti i zato je ovdje gdje se nalaze kapilari. Tip rasta u održavanju hondroblasta zove se apoziciiski rast kostiju, koji povećava obim pogođenih tkiva. Važno je napomenuti da se perihondrij, a na taj način chondroblasti, ne nalaze na površini zglobne hrskavice.[7]

Formiranje i sastav matriksa[uredi | uredi izvor]

Vanćelijski matriks, koga luče hondroblasti sastoji se od vlakana, kolagena, hijaluronske kiseline, proteoglikana, glikoproteina, vode i mnoštva makromolekula. U okviru gotove hrskavice, kolagenska vlakna čine oko 10-20% volumena, voda 65-80%, a proteoglikani i agregati hijaluronske kiseline preostali dio. Zbog proliferativne prirode hondroblasta, ćelije predstavljaju veći dio kompozicije nego što se normalno nalazi u završenoj hrskavici.

Kolagenska vlakna tipa II su odgovorni za buduće djelovanje hrskavičnog matriksa i davanje elastične čvrstoće. Strukturu ovih, kao i većine kolagenih vlakana, čini trostruka heliksma konfiguracija.

Proteoglikani su otporni na kompresijuu koje je uglavnom usmjerena ne hrskavice generirajući otpor na pritisak, koji je odgovoran za zaštitu matriksa od stresnog kompresijskog opterećenja. Oni se vezuju za do oko 100 hondroitin sulfatnih molekula i do 50 keratan sulfatnih glikoaminoglikanskih lanaca. Ovi lanci zajedno su pričvršćeni za okosnicu hijaluronske kiseline, koja, zajedno sa kolagenim vlaknima, stvara intersticijalni intrafibrilarni prostor u kojem se voda održava u negativnim naponu proteoglikana.[8].[9]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-16-8 pogrešan ISBN.
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  3. ^ Harrison L. G. (2011): The shaping of life: The generation of biological pattern. Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-55350-6; http://books.google.com/books?id=-IPG-vg7Pr8C.
  4. ^ Krüger, Jan Philipp; Hondke, Sylvia; Endres, Michaela; Pruss, Axel; Siclari, Alberto; Kaps, Christian (2012). "Human platelet-rich plasma stimulates migration and chondrogenic differentiation of human subchondral progenitor cells". Journal of Orthopaedic Research. 30 (6): 845–52. doi:10.1002/jor.22005. PMID 22058056.
  5. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
  6. ^ Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4.
  7. ^ Hall, B.K. (1983). Cartilage. New York: Academic Press. ISBN 978-0-12-319501-2. Pristupljeno 22. 10. 2014.Šablon:MEDRS
  8. ^ Pearle, Andrew D.; Warren, Russell F.; Rodeo, Scott A. (2005). "Basic Science of Articular Cartilage and Osteoarthritis". Clinics in Sports Medicine. 24 (1): 1–12. doi:10.1016/j.csm.2004.08.007. PMID 15636773.
  9. ^ King, M.W. (10. 2. 2014). "Glycosaminoglycans". Pristupljeno 22. 10. 2014.Šablon:MEDRS

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Kost i hrskavica