Ilarion Ruvarac

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Ilarion Ruvarac

Ilarion (Jovan) Ruvarac (Sremska Mitrovica, 1. septembar 1832 – manastir Grgeteg, 8. august 1905)[1] bio je srpski historičar,[2] akademik SKA.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Jovan Ruvarac je osnovnu školu završio u Starom Slankamenu i Starim Banovcima, a gimaziju u Sremskim Karlovcima i Beču. U Beču je studirao pravo i bavio se historijom. U Karlovačkoj bogosloviji završio je svoje studije 1859. Tu je počeo i da radi. Godine 1861. se zamonašio i uzeo ime Ilarion, po kojemu će ostati prepoznatljiv. U manastiru Grgeteg postao je arhimandrit, pa rektor Karlovačke bogoslovije.

Njegova naobrazba i kritičko prosuđivanje definira ga prvim obrazovanim srpskim historičarem. Njegovo pero bilo je oštro i kritično, pa je zato često upadao u neprilike i duge polemike. Ruvarac se obračunavao sa starijom srpskom historiografijom koja je izvođena pretežno na tradiciji i epskoj narodnoj pjesmi. Godine 1869. Ruvarac je postao član Srpskog učenog društva, a 1888. Srpske kraljevske akademije.

Ruvarac se bavio i srednjovjekovnom bosanskom historijom gdje je kroz nekoliko radova dao značajan doprinos razumijevanju dinastije Kotromanića, naročito vremena bana Tvrtka I Kotromanića, te o pravoslavlju u Bosni i Hercegovini /Banovanje Tvrtka bana 1353. do 1377, 1894; Dvije bosanske kraljice, 1893; Nešto o Bosni dabarskoj i dabrobosanskoj episkopiji i o srpskim manastirima u Bosni, 1878; O humskim episkopima i hercegovačkim metropolitims do godine 1766, 1901.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dokumentation, Österreichisches Biographisches Lexikon und biographische (2003). "Ruvarac, Ilarion (Jovan)". ISBN 978-3-7001-3213-4 (jezik: njemački). Pristupljeno 7. 5. 2019.
  2. ^ "Ruvarac, Ilarion | Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 7. 5. 2019.