Idi na sadržaj

Italo Calvino

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Italo Calvino
Italo Calvino (desno), intervju za RAI 1958
Rođenje (1923-10-01) 1. oktobar 1923.
Santiago de Las Vegas, Kuba
Smrt19. septembar 1985(1985-09-19) (61 godina)
Siena, Italija

Italo Calvino (Santiago de las Vegas, Kuba, 15. oktobar. 1923 - Siena, 19. septembar. 1985). Jedan od najistaknutijih talijanskih pisaca druge polovice XX. st., čiji roman 'Ako jedne zimske noći neki putnik' pripada vrhuncima postmodernističke književnosti.[1]

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Calvino je rođen na Kubi, u predgrađu Havane, 1923. godine. Njegov otac, Mario Calvino, je bio 47-godišnji agronomist i botaničar, rođen u San Remu u Italiji. Odatle je emigrirao u Meksiko 1909. godine, gdje je radio za ministarstvo poljoprivrede. Italo je svog oca opisao kao "sljedbenika Kropotkina, socijalnog reformistu, koji je u mladosti bio anarhista". Nakon burne meksičke revolucije, Mario tokom 1917. seli na Kubu gdje je planirao raditi naučne eksperimente.

Calvinova majka, Eva Mameli, je također bila botaničarka i univerzitetski profesor. Rođena u mjestu Sassari na ostrvu Sardinija, bila je 11 godina mlađa od svog supruga. Eva je bila iz sekularne familije, pacifist, i vjerovala je u "religiju građanske dužnosti i nauke".

Familija je preselila nazad u Italiju 1925., i nastanila se u San Remu. Italov brat Floriano rođen je 1927. godine.

Za vrijeme studija na univerzitetu u Torinu, gdje je studirao poljoprivredu, Calvino je postao dobar prijatelj sa mladim rimljaninom Eugeniom Scalfarijem, koji je kasnije osnovao tjednike L'Espresso i La repubblica, dvoje velikih talijanskih medija. Zajedno su osnovali MUL, univerzitetski liberalni pokret.

Tokom 2. svjetskog rata, na proljeće 1944, uz odobravanje majke Eve, Italo se zajedno s bratom priključio italijanskim partizanima. Bio je član Garibaldijevih brigada, tajne komunističke grupe, sa kojima se borio do kraja rata i kapitulacije fašista.

Nakon rata, Italo se vratio na univerzitet ali je odlučio prekinuti studiranje poljoprivrede (koji je upisao da bi učinio roditelje sretnim) i upisati umjetnost. Uskoro je počeo objavljivati kratke priče. Njegovo prvo takvo djelo ("Andato al comando" 1945) je objavio Elio Vittorini, u torinskom tjedniku Il Politecnico. Učlanio se u komunističku partiju i ostao njen član do 1957, kada je, razočan sovjetskom invazijom na Mađarsku, napušta. Nakon toga, nije više nikada postao članom neke političke partije.

U prvim poslijeratnim godinama ostvaruje kontakte sa mnogim ljevičarskim intelektualcima, nastavlja objavljivati kratke priče a njegov prvi roman izlazi 1947. godine. "Staza do paukovih gnijezda" (Il sentiero dei nidi di ragno) prodaje su u 5000 kopija, što je bio veliki, i iznenadni, uspjeh u poslijeratnoj Italiji. Godinu kasnije, 1948, zajedno sa Nataliom Ginzburg, posjetio je i intervjuisao jednog od svojih velikih književnih uzora, Ernesta Hemingwaya.

Tokom boravka na Kubi, 1962. godine, upoznao je argentinsku prevoditeljicu Esther Judith Singer. Vjenčali su se dvije godine kasnije, u Havani. Tom je prilikom upoznao Ernesta "Che" Guevaru. Nakon Guevarine smrti 1967, Calvino mu je odao počast u članku objavljenom na Kubi 1968. i u Italiji 30 godina kasnije.

Calvino i supruga su se nastanili u Rimu gdje je rođena njihova kćerka Giovanna 1965 godine.

Familija seli u Pariz 1967., gdje Calvino dolazi u kontakt sa francuskom literaturom i filozofijom, što ostavlja veliki utisak na njega i njegova djela. Postaje član Oulipo grupe; grupe eksperimentalnih pisaca, preko koje upoznaje Rolanda Barthesa, Georgesa Pereca i Clauda Levi-Straussa. Calvino se u autobiografskim člancima objavljenim tih godina izjašnjava kao ateista. Nakon smrti majke, 1978, Calvino prodaje porodično imanje u San Remu i seli nazad u Rim dvije godine kasnije. Prima francuski orden časti 1981, predsjedava žirijem 29. filmskog festivala u Veneciji. Ljeto 1985 provodi pripremajući predavanja koja treba da održi na Harvardskom univerzitetu na jesen iste godine. Međutim, nakon zdravstvenih poteškoća, početkom septembra biva hospitiliziran u Sieni, gdje u noći između 18. i 19. septembra umire od moždanog udara.

Nepotpuna bibliografija.

  • Staza do paukovih gnijezda (Il sentiero dei nidi di ragno) - 1947,
  • Naši preci (I nostri antenati), trilogija objavljena u periodu 1952-59,
  • Cosmicomics, kolekcija kratkih priča - 1965
  • Nevidljivi gradovi (Le città invisibili) - 1972,
  • Ako jedne zimske noći putnik ( Se una notte d’inverno un viaggiatore) - 1979.

Filmografija

[uredi | uredi izvor]
  • Boccaccio '70, 1962 (koscenarista segmenta Renzo e Luciano, režija Mario Monicelli)
  • L'Amore difficile, 1963 (scenarista segmenta L'avventura di un soldato, režija Nino Manfredi)
  • Tiko and the Shark, 1964 (koscenarista filma, režija Folco Quilici)

Filmske i televizijske adaptacije

[uredi | uredi izvor]
  • Il cavaliere inesistente, režija Pino Zac, 1969 (animirani film prema Calvinovom romanu)
  • Amores dificiles, režija Ana Luisa Ligouri, 1983 (kratki meksički film)
  • L'Aventure d'une baigneuse, režija Philippe Donzelot, 1991 (francuski kratki film prema Calvinovom romanu)
  • Fantaghirò, režija Lamberto Bava, 1991 (TV adaptacija Calvinovog djela)
  • Solidarity, režija Nancy Kiang, 2006 (američki kratki film)
  • Conscience, režija Yu-Hsiu Camille Chen, 2009 (australijski kratki film)

Nagrade

[uredi | uredi izvor]
  • 1946 – L'Unità nagrada (zajedno sa Marcello Venturi) za kratku priču Minsko polje (Campo di mine)
  • 1947 – Riccione nagrada za Staza do paukovih gnijezda (Il sentiero dei nidi di ragno)
  • 1952 – Saint-Vincent nagrada
  • 1957 – Viareggio nagrada za Baron na drveću
  • 1959 – Bagutta nagrada
  • 1960 – Salento nagrada for Naši preci
  • 1963 – International Charles Veillon nagrada
  • 1970 – Asti nagrada
  • 1972 – Feltrinelli nagrada za Nevidljivi gradovi
  • 1976 – Državna nagrada Austrije za doprinos evropskoj literaturi
  • 1981 – Francuski orden časti
  • 1982 – World Fantasy nagrada za životno djelo.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Kragić, Bruno (glavni urednik. "Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje". Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 24. 1. 2023.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Odlomci, eseji, umjetnička djela