Kenesa
Kenesa (iz aramejskog riječ za "skupštinu"), (hebrejski: בית הכנסת , trans. beit knesset) je sinagoga Karaita, kao i Mizrahija.
Izgled[uredi | uredi izvor]
Kenese su postavljene slično sinagogama rabinskog judaizma. Često su postavljeni u smjeru sjever-jug. Počevši od sjevernog ulaza, kenesa uključuje:
- Azar (עזר, pomoć) – predsoblje u kojem se vjernici izuju, jer u kenesi nije dozvoljeno nošenje obuće.
- Mošav zekenim (מושב זקנים, Staračke klupe) - drvene klupe za starije i ožalošćene, obično ispod galerije, čiji je gornji dio - skriven od muških pogleda - je rezerviran za žene.
- Šulhan (שולחן, stol) - glavna dio gdje muškarci i dječaci prisustvuju službi na koljenima. Tradicionalno su te prosrorije bile prekrivene tepisima, ali modernije kenese imaju i klupe.
- Heihal (היחל, palača/hram) - Usporedivo s Tora zidom i bimom rabinske sinagoge.
Kenese[uredi | uredi izvor]
Na području bivšeg Sovjetskog Saveza bilo je 20 kenesa, od kojih devet na Krimu (dvije su izgrađene 1918). Preostale kenese su – često oronuli spomenici, drugi poput kenese Sevastopolja su u rukama stranaca. U glavnom karaitskom molitvenom mjestu Ukrajine, u Jevpatoriji na Krimu, postoje dvije neovisne kenese koje su ponovno otvorene 2005. i 1999. godine. Također je vrijedna pažnje Kenesa u Kijevu.
U Litvaniji su kenese izgrađene u 14. stoljeću u Trakai, Biržaiu, Kėdainiaiu, Panevėžysu i Vilniusu. Kenese u Trakaiju i Vilniusu djeluju od početka 20. stoljeća.
Postoji nekoliko karaitskih sinagoga u Izraelu, uključujući Sinagogu Anan ben David iz 15. stoljeća u Starom gradu Jeruzalema.[1]
U Eglisau u Švicarskoj nalazi se kenesa - nazvana "The Eli Haroun prayer and community centr“" - karaitskih Židova Evrope"[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Max Küchler: Jerusalem: Ein Handbuch und Studienreiseführer zur Heiligen Stadt, Verlag: Vandenhoeck & Ruprecht; 2007, ISBN 978-3-525-50170-2, S. 597
- ^ "Karäische Juden Europas". karaitejewsofeurope.com (jezik: njemački). CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)