Kozića kuća u Jaseniku
43°50′04″N 17°50′44″E / 43.83444°N 17.84556°E Kozića kuća u Jaseniku, općina Konjic, Bosna i Hercegovina, pripada tzv. gornjehercegovačkom tipu seoskih spratnih stambenih objekata sa ognjištem smještenim uz vanjski zid. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1]
Lokacija[uredi | uredi izvor]
Naselje Jasenik nalazi se na sjevernoj periferiji općine Konjic. Od Buturović Polja, putem koji slijedi kanjon rijeke Neretvice, udaljeno je oko 20 km, a od Konjica oko 42 km. Naselje Jasenik smješteno je na nadmorskoj visini od oko 1100 m.n.v., što mu daje izrazito planinski karakter. Samo naselje smješteno je na padini, a stara kuća porodice Kozić nalazi se u središtu naselja.
Historija[uredi | uredi izvor]
Prema podacima dr. Jusufa Mulića, prezime Kozići je nastalo po nadimku Kozar (kozar, pastir koji čuva koze). Porijeklom su iz Bosanske Krupe, a u 18. vijeku doselili su se u zaselak Srije naselja Jasenik, da bi nakon njihovog doseljenja taj zaselak se prozvao Kozići. Iz Kozića su se raselili u sela konjičke općine: Bare, Donji Čažanj, Džanići i Slavkovići.[1] Prema sjećanju nekih današnjih stanovnika imala je tarih (natpis sa datumom građenja) sa uklesanom 1797/98. god.
Opis[uredi | uredi izvor]
Svojim arhitektonskim karakteristikama kuća porodice Kozić pripada gornjehercegovačkom tipu kamenih spratnica-dimalučara sjeverne Hercegovine, koji se pojavljuje u selima oko gornjeg toka rijeke Neretve, a naročito oko njene pritoke Neretvice. Zbog toga što su, u vertikalnom smislu podijeljenje na tri etaže, nazivaju se i kućama na tri boja. Ono što Kozića kuću izdvaja od većine kuća spratnica gornjehercegovačkog tipa jeste da je dimolučara – što je rijedak slučaj u konjičkom kraju.
Kod dimolučara ognjište bilo je smješteno uz vanjski zid, tj. začelje objekta, a polovina spratne etaže imala je funkciju sušare i spremišta za poljoprivredne proizvode. Sušara je bila spojena sa potkrovljem, a od prizemne prostorije sa ognjištem, bila je odijeljena provizorno postavljenim daskama ili ljesom od pletena pruća.
Kod kuća tipa dimalučara, sav dim je putem dimaluka sprovođen u prostor krovišta. Na taj se način postizao dvojak efekat – jedan dio ovog prostora krovišta se koristio kao sušionica za meso, a s druge strane dim je karbonizirao drvenu krovnu konstrukciju sa unutrašnje strane i na taj način je dodatno zaštitio od djelovanja vlage i gljivica.
Objekat ima osnovne vanjske gabaritne mjere od oko (5,30m + 1,1211 m) x 9,75 m. Kuća je podijeljena u tri etaže: podrum, prizemlje i sprat. Sve etaže izgrađene su od lomljenog kamena sa krečnim malterom kao vezivnim sredstvom. Debljina zidova iznosi oko 60 cm.
Tokom svoga postojanja, objekat doživio je određene preinake vezane za gabarite objekta, odnosno njegovo dograđivanje, što je posljedica raspadanja obiteljskih zadruga. Kuća je izvorno građena kao stan jednog domaćinstva, ali se vremenom prilagođavala potrebama stanovanja dva i više domaćinstava.
Početkom XXI vijeka na kući su vidljive pukotine, oštećenja fasadnog krečnog maltera i prisustvo cvjetanja soli na malterisanim površinama.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b "Kozića kuća" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. Pristupljeno 19. 9. 2017.[mrtav link]
- ^ "Astrida Bugarski: Tradicionalni oblici spratnih seoskih stambenih zgrada u Bosni i Hercegovini". Glasnik etnografskog muzeja u Beogradu, knjiga 54-55, strana 109-131, 1991. Pristupljeno 19. 9. 2017.
