Lažni Dimitrije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Lažni Dimitrije

Lažni Dimitrije ili Dimitrije Samozvanac ( ? - 17. maj 1606.) je bio car Rusije od 1605. godine.

Uspon na vlast[uredi | uredi izvor]

Smrt maloga princa Dimitrija sina Ivana IV Groznog 1591. godine među narodom toga doba nije bila prihvaćena kao stvarnost. Kada se početkom novoga vijeka po prvi put pojavio Lažni Dimitrije, zbog pretvaranja da je preminuli princ, ubrzo se našao u zatvoru iz kojega uspješno bježi u Poljsku. Skitanje po raznim lokalnim kneževstvima i vojvodstvima završava kada posjećuje dvor kralja Žigmunda III u martu 1604. Kralj mu daruje dopuštenje da okupi vojsku za osvajanje Rusije. Kako bi dobio što veću podršku za svoj poduhvat, Lažni Dimitrije prelazi na katoličku vjeru uz istovremeno obećanje da će cijela Rusija slijediti njegov primjer kada bude car.

Tokom juna 1604. okupljena vojska je po njegovom mišljenju postala dovoljno velika za rat, tako da na njenom čelu ulazi u Rusiju tokom te jeseni. Dobija i prvu bitku te godine osvajajući usput nekoliko ruskih gradova. U sljedećoj bitki 1605. godine Lažnom Dimitriju poraz nanosi Boris Godunov, a njegova vojska pretrpljuje katastrofalne gubitke. Taj poraz, kojim je trebao završiti rat, ubrzo postaje tek neugodni događaj pošto njegov protivnik iznenada umire. Zahvaljujući iskustvu toga poraza,šalje poruku narodu u Moskvi čija objava dovodi do pobune protiv Fjodora II,novog cara. Novi car je najprije uhapšen, a potom najvjerovatnije po naređenju Lažnog Dimitrija pogubljen zajedno s' majkom i sestrom.

Car[uredi | uredi izvor]

Prvi zadatak koji sebi postavlja po ulasku u Moskvu bio je posjeta grobu svoga navodnog oca Ivana IV Groznog. Odmah potom posjećuje svoju navodnu majku koja ga potvrđuje kao svoga sina darujući legalnost njegovom preuzimanju vlasti. Vladavina Lažnog Dimitrija se ubrzo pokazala kao doba stalnih velikih reformi, kao da je znao ograničenost svoga vremena. Na vanjskopolitičkom planu sklapa protuturski savez s' Venecijom i Poljsko-Litvanskom državom, dok u unutrašnjim poslovima olakšava život običnih seljaka.

Odstupajući od politike svih prethodnih ruskih vladara, još od doba Kijevske države, odbija strogu povezanost pravoslavne crkve i države što dovodi do prvih problema. Njegove prozapadne reforme i nikada skriveno razmišljanje kako je zapadna kultura bolja od ruske, dovode do dodatnih podozrenja konzervativnih krugova. Kap koja prelijeva čašu strpljenja je bilo vjenčanje Lažnog Dimitrija s' poljskom princezom Marinom koja je bila katoličke vjere. U takvim slučajevima tokom ruske historije ona bi trebala prijeći na pravoslavnu vjeru. Kako se to nije dogodilo uz punu podršku cara, koji poštuje njeno pravo na izbor, dolazi do sklapanja nove zavjere. Manje od deset dana nakon vjenčanja, Lažnog Dimitrija ubijaju zavjerenici koji će na prijestolje postaviti onog istog Vasilija Šujskog kojega je ubijeni car već jedanput pomilovao radi zavjere.

Dimitrije[uredi | uredi izvor]

Po mišljenju Borisa Godunova koji je sigurno tada imao najbolje podatke, Lažni Dimitrije je sigurno bio Griška Otrepev koji 1601. godine napušta manastir i počinje se predstavljati kao Princ Dimitrije Ivanovič. Ako bi ta tvrdnja bila istinita tada je svoje znanje pisanja ruskog i poljskog jezika stekao još u manastiru. Bio je i veoma dobar jahač što je pripomoglo da bude prihvaćen u plemićkim krugovima.