Leda (mitologija)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Michelangelo Buonarroti: Leda i labud

Leda (grč. Λέδα, Léda) bila je u grčkom mitu, lijepa kći etolskoga kralja Testija, žena spartanskoga kralja Tindareja. Zaljubljeni Zeus prišao joj je u liku labuda, pa je snijela dva jaja. Iz jednoga su izišli blizanci Kastor i Poluks, a iz drugoga Klitemnestra i Helena, zbog koje je došlo do Trojanskoga rata. U nekim verzijama mita Kastor i Klitemnestra su Tindarejeva, a Poluks i Helena Zeusova djeca. Motiv Lede s labudom, čest već u antici, privukao je mnoge slikare: prikazivali su ga, među ostalima, Leonardo da Vinci, Correggio, Paolo Veronese i Tintoretto.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Leda i labud, El Prado muzej, Madrid

Zeus se zaljubio u Ledu i zaveo ju je u obličju labuda. Kao labud, bacio joj se u naručje da bi se zaštitio od orla koji ga je proganjao. Iste je noći Leda spavala sa svojim mužem Tindarom. Tako su nastala dva jaja iz kojih su se izlegli Helena, Klitemnestra te Kastor i Polideuk.

Razne verzije mita donose podatke o tome koja su djeca (po ocu Tindaru) bila smrtna, a koja besmrtna (po ocu Zeusu). Po nekim su pričama Kastor i Polideuk besmrtni kao bogovi, po drugima (Ilijada) smrtnici. Jedino što je stalno u svim verzijama jest da ako je jedan besmrtan, to je Polideuk. U Homerovoj Ilijadi Helena gleda sa zidina Troje i pita se zašto ne vidi braću među Ahejcima. Homer zatim govori da su obojica već mrtvi i pokopani u Lakedemonu, svojoj domovini, a to pak govori da su bili smrtni. Većina se izvora ipak slaže da su Helena i Polideuk bili besmrtni, a Klitemnestra i Kastor smrtni.

Leda je s Tindarom imala još djece - Timandru, Febu i Filonoju. Još jedna verzija potonjeg mita govori da je Nemezida bila u ljudskome obliku. Afrodita je bila u obličju orla i slijedila Zeusa koji je bio u obličju labuda. Zeus je potražio zaštitu u Nemezidinim rukama. Kad je ona zaspala, Zeus ju je silovao, a ona je poslije izlegla jaja te se mit nastavlja kao i prethodni.

U trećoj verziji, mit počinje kao i prošli, ali poslije Leda posvaja Helenu kao svoju kći.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kragić, Bruno, ured. (2001). "Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje". Zagreb: : Leksikografski zavod Miroslav Krleža. ISBN 978-953-268-038-6. Pristupljeno 26. 1. 2023.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]