Leopold II, car Svetog Rimskog Carstva

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Leopold II
Car Svetog rimskog carstva
Vladavina30. septembar 1790. - 1. mart 1792.
PrethodnikJosip II
NasljednikFranjo II
Krunidba9. oktobar 1790.
Kralj Ugarske i Kralj Češke
Vladavina20. februar 1790. - 1. mart 1792.
PrethodnikJosip II
NasljednikFranjo II
Krunidba15. novembar 1790.
Veliki vojvoda Toskane
Vladavina18. august 1765. - 22. juli 1790.
PrethodnikFranjo I
NasljednikFerdinand III
SupružnikMarija Ludovika Španska
DjecaMarija Terezija, kraljica Saksonije
Franjo II, car Svetog Rimskog Carstva
Ferdinand III, veliki vojvoda Toskane
Karlo, vojvoda Tešina
Aleksandar Leopold
Josip Antun
Marija Klementina, vojvotkinja od Kalabrije
Antun Viktor
Ivan
Rainer Josip
Ludovik Josip
Rudolf Ivan
DinastijaHabsburg-Lotaringija
OtacFranjo I, car Svetog Rimskog Carstva
MajkaMarija Terezija Austrijska
Rođenje5. maj 1747
Beč, Austrija
Smrt1. mart 1792
Beč, Austrija

Leopold II (njemački: Peter Leopold Josef Anton Joachim Pius Gotthard; italijanski: Pietro Leopoldo Giuseppe Antonio Gioacchino Pio Gottardo; 5. maj 1747 – 1. mart 1792) bio je car Svetog Rimskog Carstva i kralj Ugarske i Češke od 1790. do 1792. godine. Prije toga je bio veliki vojvoda Toskane od 1765. do 1790. godine. Kao sin cara Franje I i njegove supruge Marije Terezije, bio je umjereni zagovornik prosvijećenog apsolutizma.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bio je treći sin Marije Terezije Austrijske i Franje I, cara Svetog Rimskog Carstva. Kako je imao dvojicu starije braće, nije se činilo vjerovatnim da će naslijediti krune svojih roditelja. Zato je bio pripreman za karijeru u Crkvi, ali njegove teološke studije učinile su ga samo nesigurnijim u Crkvu.[1]

Po smrti njegovog starijeg brata Karla Josipa bilo je odlučeno da će Leopold naslijediti očevo veliko vojvodstvo Toskanu, u kojem je bila uspostavljena sekundogenitura, odnosno pravilo da je naslijeđuje drugi sin vladara.[2]

Dana 5. augusta 1764. oženio je Mariju Ludoviku Špansku, kćer kralja Karla III Španskog. Sa Marijom Ludovikom je imao šesnaestero djece.[3]

Smrt brata Josipa II bez djece 20. februara 1790. godine dovodi ga na prijestolje. U trenutku kada je njegov nepopularni brat Josip II osjetio da umire, poslao je Leopoldu poruku da dođe u Beč, što je bilo kulturno odbijeno.

U doba početka Francuske revolucije nije se odazivao pozivima da interveniše.[4] Sam je bio prilično liberalan, zauzimao se za ukidanje smrtne kazne. Iznenada je umro 1. marta 1792. godine. Bilo je glasina da je zbog svojih liberalnih pogleda otrovan. Naslijedio ga je sin Franjo II.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

Prethodnik:
Josip II
Car Svetog Rimskog Carstva Nasljednik:
Franjo II

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Martin Mutschlechner,Biografija sa stranice Habsburger učitano 5.5.2014 (de)
  2. ^ Martin Mutschlechner,Biografija 2.dio sa stranice Habsburger učitano 5.5.2014 (de)
  3. ^ Martin Mutschlechner,Biografija 3.dio sa stranice Habsburger učitano 5.5.2014 (de)
  4. ^ Biografija s stranice Arhivirano 30. 1. 2015. na Wayback Machine ''Biography'' učitano 5.5.2014 (en)