Lidija Ruslanova
| Lidija Ruslanova | |
|---|---|
 Ruslanova 1945. u Berlinu | |
| Osnovne informacije | |
| Ime na maternjem | Лидия Андреевна Русланова |
| Ime po rođenju | Agafija Lejkina (ruski: Агафья Лейкина) |
| Rođenje | 27. oktobar 1900. Černavka, Saratov, Ruska Imperija |
| Smrt | 21. septembar 1973 (72 godine) Moskva, Sovjetski Savez |
Lidija Ruslanova (ruski: Лидия Андреевна Русланова; 27. oktobar 1900 – 21. septembar 1973) bila je ruska narodna izvođačica.[1]
Djetinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]
Rođena je u selu kod Saratova, u seljačkoj porodici.[2] Do pete godine oba roditelja su joj umrla; otac u rusko-japanskom ratu, a majka ubrzo nakon toga. Kao siroče veći dio svog djetinjstva provela je u sirotištu.[3] Počela je pjevati kad se pridružila lokalnom dječijem horu župe i ubrzo je postala solist.[4]
Ujak ju je pozvao da radi u fabrici namještaja. Jedan od vlasnika fabrike čuo je kako pjeva dok je radila i preporučio joj da ode na konzervatorij u Saratov.[5] Međutim, nije uživala u akademskom studiranju.[1] Tokom Prvog svjetskog rata, radila je u bolničkom vozu i tokom ovog razdoblja upoznala je Vitalija Stepanova, s kojim je imala dijete, rođenog u maju 1917. Napustio ju je poslije godinu dana zbog neurednog načina života.[5] Potom se udala za drugog muškarca koji je kasnije umro u Ruskom građanskom ratu, od koga je uzela svoje prezime.[6]
Karijera[uredi | uredi izvor]
Svoj prvi koncert imala je sa 16 godina pred vojnom publikom, gdje je otpjevala sve što je znala.[5] Prvi put je počela pjevati za ruske vojnike tokom Ruskog građanskog rata, a debitirala je kao profesionalna pjevačica u Rostov na Donu 1923.[4] Bila je poznata po svom pjevačkom glasu i tembreru, koji je oživljavao stare tradicije u kojima će nastupiti solisti u svečanim prilikama.[1] Do 1929. živjela je sa zvaničnikom iz Čeke, a zatim se ponovo udala, ovaj put za Vladimira Krjukova.[7]
Tokom 1930-ih, postala je izuzetno popularna.[7] Postala je umjetnica državnog udruženja muzičkih, scenskih i cirkuskih preduzeća 1933, a nastupala je širom Rusije tokom ostatka desetljeća.[1] Kad je izbio Drugi svjetski rat, neprekidno je obilazila jedan po jedan front, kako bi povećala hrabrost vojnika svojim patriotskim pjesmama.[8] Njene značajne pjesme bile su "Valenka" i "Kaćuša", napisane posebno za nju. Tokom bitke za Berlin, nastupila je na pragu Reichstaga.
Ruslanova je postala jedna od najbogatijih žena Sovjetske Rusije i tako je finansirala izgradnju dvije Kaćuše, koje je ona predstavila Crvenoj armiji 1942.[4] Iste godine postala je umjetnica Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike.[1] Njeni grubi maniri i jezik apelirali su na vojnike da je smatraju kao potencijalnu prijetnju sovjetskim vlastima. Godine 1948, zbog povezanosti s maršalom Georgijem Žukovom (koji je vodio Crvenu armiju do poraza Nacističke Njemačke tokom Drugog svjetskog rata, i koji je postao snažan politički protivnik Josifa Staljina u poslijeratnim godinama) suprug Ruslanove, heroj Sovjetskog Saveza, general-potpukovnik Vladimir Kriukov je uhapšen, a Ruslanova dvije godine kasnije. Bila je prisiljena da potpiše izjavu da je njen suprug kriv za izdaju, ali je dobila kaznu na deset godina rada u logoru.[4]
U gulagu, u koji je bila upućena, postala je zvijezda koja je podjednako zadobila i logoraše i upravu. Zbog toga je preseljena u zatvorsku ćeliju u vladimirski centar. Nakon Staljinove smrti, puštena je 4. augusta 1953; bila je mršava, posijedila i imala je poteškoće s hodanjem. Međutim, vratila se pjevanju vrlo brzo. Njeno vrijeme provedeno u zatvoru bilo je nepoznato u štampi sve do narednog desetljeća.[9] Iako su je nagrade i titule zaobišle, Ruslanova je predsjedavala prvim svjetskim festivalom sovjetskih pjesama. Pjevanjem se bavila sve do svoje smrti 1973. u 72. godini.[4]
Diskografija[uredi | uredi izvor]
- Поёт Лидия Русланова (1996)[10]
- Царица Русской песни (2000)[11]
- Русские народные песни (2002)[12]
- Имена на все времена (2007)[13]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b c d e "Ruslanova Lidia singer :: people :: Russia-InfoCentre". Russia-InfoCentre. Pristupljeno 16. 10. 2008.
- ^ MacFadyen 2002, str. 201.
- ^ MacFadyen 2002, str. 201–202.
- ^ a b c d e Ferrero, Ángel. "Katiusha is 70 years old". cubanow.net. Pristupljeno 16. 10. 2008.[mrtav link]
- ^ a b c MacFadyen 2002, str. 202.
- ^ MacFadyen 2002, str. 202–203.
- ^ a b MacFadyen 2002, str. 203.
- ^ MacFadyen 2002, str. 204.
- ^ MacFadyen 2002, str. 208.
- ^ "Альбом "Поёт Лидия Русланова"". bgshop.ru. Arhivirano s originala, 18. 3. 2009. Pristupljeno 25. 2. 2009.
- ^ "Альбом «Царица русской песни". rstfond.ru. Arhivirano s originala, 7. 10. 2011. Pristupljeno 25. 2. 2009.
- ^ "Поёт Лидия Русланова. Русские народные песни. Записи 1930-40-х годов". blagoslovenie.su. Pristupljeno 25. 2. 2009.
- ^ "Имена на все времена. Лидия Русланова (mp3)". ozon.ru. Pristupljeno 27. 3. 2021.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- MacFadyen, David (2002). Songs for Fat People. McGill-Queen's Press. ISBN 0-7735-2441-X.CS1 održavanje: ref=harv (link)
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
Lidija Ruslanova na Wikimedia Commonsu
