Lilja Budžurova

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Lilja Budžurova
Rođenje
Лиля Рустем къызы Буджурова

(1958-11-01) 1. novembar 1958.
Angren, Uzbekistan
NacionalnostKrimski Tatar
ZanimanjePoeta, novinarka

Lilja Rustemovna Budžurova (rođena 1. novembra 1958) jest krimskotatarska pjesnikinja i novinarka. Postala je počasna novinarka Ukrajine 2005.[1]

Godine 2015. izgubila je poziciju na ATR (TV kanal) nakon što kanal nije dobio dozvolu od Roskomnadzora kao kaznu za proukrajinske stavove koje je emitovao kanal.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 1. novembra 1958. u uzbekistanskom gradu Angren. Godine 1979. diplomirala je na Filološkom fakultetu Taškentskog regionalnog državnog pedagoškog instituta.[3] Tu je od 1979. do 1991. radila kao nastavnica ruske i strane književnosti.[4]

Novinarske aktivnosti[uredi | uredi izvor]

Godine 1989. objavila je svoju prvu samoizdatu zbirku Nekupljene ulaznice, zatim zbirku Kad ćemo se vratiti. Na Krim se preselila 1991. Od 1991. do 1997. radila je kao glavni urednik krimskotatarskih novina "Avlet" prema njenim riječima, otpuštena je zbog kritikovanja Mustafe Džemileva.[5]

Od 1991. do 2011. radila je prvo kao urednica krimskotatarske redakcije, a zatim kao vodeća urednica Državne TV i radio kompanije Krim (radio). Godinama je radila kao urednica krimskotatarskog lista "Avdet", zatim je vodila emisije "Ana-Jurt", "Opasna zona" i "Glavni urednik". Od 2004. do 2014. radila je kao glavna i odgovorna urednica lista "Pervaya Krimskaya",[4] a od 1992. do 2009. kao dopisnica STB (TV kanala). Od 1992. radila je kao dopisnica agencije France-Presse. Objavljivala je u internet novinama "Ukrainska pravda" i predsjednica je Krimskog udruženja slobodnih novinara od 1997.

Godine 2012. postala je zamjenica generalnog direktora za informatičku politiku ATR-a (TV kanala), te autorica političke i društvene TV emisije "Gravitacija".

Dobila je službeno upozorenje protiv "ekstremističkih stavova" od strane tužioca, protestovala je zbog povećanog hapšenja krimskih Tatara.[6][7][8]

Uskoro će krimske Tatare hvatati na ulicama, u javnom prevozu i na pijacama. Manje od koraka smo od toga da budemo primorani da nosimo žutu traku na rukavima, da bismo se razlikovali", napisala je na Facebooku.

U martu 2015. upozorila je na obaveznu arbitrarnu registraciju krimskih medija prema ruskom zakonu, što bi dovelo do zatvaranja mnogih medija.[9][10] ATR se zatvorio u aprilu 2015. jer nije uspio dobiti dozvolu od Roskomnadzora, kao odmazdu za proukrajinske stavove koje emituje kanal.[2]

Budžurova je napustila mjesto zamjenice generalnog direktora za informatičku politiku ATR-a (TV kanala) zbog zatvaranja kanala i počela se baviti humanitarnim radom. Od augusta 2015.[11] zamjenica je direktora produkcijskog studija QaraDeniz production. Jedna je od organizatorica godišnjeg takmičenja dečjih talenata "Sanlı ses".[12] Godine 2016. postala je jedan od osnivača javnog pokreta "Bizim Balalar" (Naša djeca) za podršku djeci zatvorenika krimskih muslimana.[13]

Godine 2019. pomogla je oslobađanje arhiepiskopa simferopoljskog i krimskog Klimenta iz Ukrajinske pravoslavne crkve.[14]

Politika[uredi | uredi izvor]

Godine 1991. izabrana je za delegata II Kurultaja krimskotatarskog naroda. Dva puta je birana u Medžlis krimskotatarskog naroda (član od 1991. do 1997.), a od 1994. do 1998. za poslanika Vrhovne Rade Krima. Ona je 2. novembra 2015. prijavila da je njena kuća pretresena u vezi sa krivičnim predmetom protiv Lenura Islamova.[15]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Počasna diploma Vijeća ministara Krima (2000; kao članica autorskog tima)[16]
  • Dobitnica nagrade Vasilij Stus (2001)[1]
  • Kavalir Ordena "Za zasluge" III stepena (2015)[17]
  • Nagrada "Visoki standardi novinarstva" (Ukrajina, 2018) – u kategoriji "Za kvalitetan regionalni medijski projekat", mediji – Krimski Tatari.[18]

Publikacije[uredi | uredi izvor]

  • BUDZHUROVA, Lilia; Zaks, Dmitry. "Russia welcomes Crimea despite Western sanctions". www.timesofisrael.com (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 4. 2022.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b "Про відзначення державними нагородами України з нагоди річниці підтвердження всеукраїнським референдумом Акта проголошення незалежності України 1 грудня 1991 року". Офіційний вебпортал парламенту України (jezik: ukrajinski). Pristupljeno 13. 4. 2022.
  2. ^ a b "Crimean Tatar media 'silenced by Russia'". BBC News (jezik: engleski). 1. 4. 2015. Pristupljeno 13. 4. 2022.
  3. ^ Правда.Ру, Редакция (29. 11. 2001). "Лиля Буджурова: "Каждый из нас однажды спрашивает себя, кто Я: журналист Или человек из обслуги?"". Правда.Ру (jezik: ruski). Pristupljeno 13. 4. 2022.
  4. ^ a b "Буджурова Лиля Рустемовна". Известные люди Юга России – рейтинг и биографии знаменитостей (jezik: ruski). Arhivirano s originala, 18. 4. 2022. Pristupljeno 13. 4. 2022.
  5. ^ "Лиля Буджурова: Правда стоит сломанных рук". Милли Фирка (jezik: ruski). 25. 3. 2011. Pristupljeno 13. 4. 2022.
  6. ^ "Crimean Tatar Journalist Warned Over 'Extremist' Views". RadioFreeEurope/RadioLiberty (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 4. 2022.
  7. ^ "Crimean Tatar journalist accused of 'extremism' & incitement for call to help children". Kharkiv Human Rights Protection Group. Pristupljeno 13. 4. 2022.
  8. ^ "Ukraine crisis: Crimean Tatars uneasy under Russia rule". BBC News (jezik: engleski). 24. 8. 2015. Pristupljeno 13. 4. 2022.
  9. ^ "Crimean Tatar media will shut down as arbitrary registration deadline expires". Amnesty International (jezik: engleski). 31. 3. 2015. Pristupljeno 13. 4. 2022.
  10. ^ "Crimean Tatar TV Cameraman Held". RadioFreeEurope/RadioLiberty (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 4. 2022.
  11. ^ "[Feature] Crimeans seek stable life under Russian control". EUobserver (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 4. 2022.
  12. ^ Публикация этих фото — самый сильный ход пресс-службы Совмина Республики Крым со времён начала «Светопредставления» (in Russian)
  13. ^ "A day in the life of Nariman Dzhelyal". POLITICO (jezik: engleski). 27. 12. 2016. Pristupljeno 13. 4. 2022.
  14. ^ ""Threat of persecutions remains": Archbishop Klyment reveals details of his detention in occupied Crimea". www.unian.info (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 4. 2022.
  15. ^ "Лиля Буджурова: не пугайте автоматами мою семью и мой народ". Крым.Реалии (jezik: ruski). Pristupljeno 13. 4. 2022.
  16. ^ "О награждении Почетной грамотой Совета министров Автономной Республики Крым". Верховна Рада України. Законодавство АР Крим. Pristupljeno 23. 3. 2022.
  17. ^ Указ Президента України від 5 червня 2015 року № 313/2015 «Про відзначення державними нагородами України з нагоди Дня журналіста»[mrtav link] (in Ukrainian)
  18. ^ "У Львові оголосили переможців премії «Високі стандарти журналістики-2018»". Премія «Високі стандарти журналістики» (jezik: ukrajinski). 15. 12. 2020. Arhivirano s originala, 12. 12. 2020. Pristupljeno 23. 3. 2022.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Lilja_Budžurova&oldid=3588653"