Ljestvica

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Muzička ljestvica je niz tonova razvrstanih u oktave, koji se nazivaju prema slovnom označavanju. Muzička abeceda se sastoji od: c, d, e, f, g, a i h, te pomoćnih znakova povisilice (♯) i snizilice (♭), kojima se označavaju promjena visine tona za poluton. Razrješilicom (♮) razrješujemo (uklanjamo povisilicu ili snizilicu) ton na kojem je bila povisilica ili snizilica. Nazivi povišenih ili sniženih tonova nastaju dodavanjem nastavka: za jedanput povišen ton -is, za dva puta povišen ton -isis, za jedanput snižen ton -es, za dva puta snižen ton -eses. Osnovnih 7 tonova oktave nazivaju se i solmizacijskim slogovima: do, re, mi, fa, so (sol), la i ti (si).

C-Dur-Tonleiter.png

Tonovi su raspoređeni u 10 oktava: praduboka (subkontra), duboka (kontra), velika, mala, prva, druga, treća, četvrta, peta i šesta oktava. Tonovi se označavaju posebnim znakovima (notama), kojima se određuje njihova visina, trajanje i druge osobine u notnom sistemu. Apsolutnu visinu tona određuje notni ključ, koji se stavlja na početku notnog sistema. Danas su za melodijske muzičke instrumente i pjevače najčešće u upotrebi violinski ili g-ključ (1), altovski (2) i tenorski (3) c-ključ, te basovski ili f-ključ (4).

Muzički ključevi

Note su znakovi za relativno trajanje tona, a položajem u notnom sistemu određuje se visina tona. Ostale osobine muzičkog tona unutar jednog muzičkog djela upisuju se uz notni sistem dotatnim znakovima i primjedbama. Taktovi se odjeljuju okomitom crtom, ritam se opisuje kao naziv, mjera se označava razlomkom upisanim odmah iza notnog ključa, tempo se upisuje iznad notnog sistema na početku stavka (npr. allegro, moderato), uz koji se ponekad dodaje i broj metronomskih udaraca u minuti. Stepenovanje glasnoće, odnosno dinamika označava se znakovima ili nazivima npr. forte (f), mezzoforte (mf), a promjena dinamičkog stepena nazivima crescendo i decrescendo ili diminuendo. Osim toga, mogu se napisati i pobliža tumačenja o načinu izvođenja.

Solfeggio je naziv nastavnog predmeta u okviru kojeg se u muzičkim školama studenti podučavaju cjelokupnoj i praktičnoj teoriji muzike.

Frekvencije[uredi | uredi izvor]

Navodimo frekvencije tonova C-dura u prvoj oktavi (u Hz):

c1 d1 e1 f1 g1 a1 h1 c2
261,63 293,66 329,63 349,23 392 440 493,88 523,25


Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. Brüderlin, René: Akustik für Musiker, Kassel: Gustav Bosse Verlag, 1995. ISBN 3-7649-2154-4
  2. Evans, Roger: How To Read Music, London: Elm Tree Books, 1978. ISBN 0-241-89916-8
  3. Ganter, Claus: Die Dur-Moll tonale Harmonik, Zürich: Hug & Co., 1978. ISBN 3-906415-95-3
  4. Gligo, Nikša: Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća, Zagreb: MIC KDZ/Matica hrvatska, 1996. ISBN 953-96779-0-4
  5. Kuntarić, Marija: »LJESTVICA«, u: Kovačević, K. (ur.), MUZIČKA ENCIKLOPEDIJA, Zagreb: JLZ, 1974., sv. 2, str. 492-493.
  6. Petrović, Tihomir: Osnove teorije glazbe, Zagreb: HDGT, 2010. ISBN 978-953-7763-00-8