Lov na kitove

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Ulovljeni kitovi na Farskim ostrvima

Kitolov je lov na kitove, najčešće s brodova. Cilj je bio dobijanje trana za gorivo ali je služio i kao industrijska sirovina. Za razliku od cijenjenog trana, kitovo meso je počelo igrati neku komercijalnu ulogu tek pred kraj 20. vijeka. Osim toga, neki ribari misle da bi kitove trebalo desetkovati jer osim bolesti, nemaju prirodnih neprijatelja pa bi mogli destabilizirati ekološku ravnotežu.

Historija lova na kitove[uredi | uredi izvor]

Nalazi crteža na stijenama i kostiju na jugu korejskog poluotoka dokazuju da su na tom području ljudi lovili kitove još prije 7000 godina. Pećinski crteži nađeni u Skandinaviji također dokazuju više milenija staru tradiciju kitolova u Evropi. Sjevernoamerički narod starosjedilaca Inuiti tradicionalno i danas love kitove služeći se pri tome kopljem koje bacaju na kita iz kajaka.

Još u 12. vijeku su se Baski intenzivno bavili lovom na kitove.

Veliki lov na kitove počeo je u ranom 17. vijeku, a s vremenom se samo povećavao tako dugo, dok je zbog velikog pada broja životinja u svjetskim okeanima izgubio na rentabilnosti. Pa i tada su otpori zabrani kitolova bili vrlo jaki.

Kitov tran je bila važna sirovina za umjetnu rasvjetu. Osim toga od njega su se proizvodili sapun, kreme, supe, boje, želatina ili čak i jestive masti. U početku je bio neophodan i za proizvodnju nitroglicerina. Još nakon Prvog svjetskog rata je vodstvo britanske vojske smatralo da: "bez kitovog ulja Vlada ne bi mogla dobiti bitku ni za prehranu, ni za municiju".

Ulješura je lovljena zbog velike količine spermaceta (oko 2 tone) koji se nalazi u istoimenom organu u glavama ove vrste kitova kao i zbog vrlo rijetke mirisne tvari ambre. Ambra je neprobavljivi ostatak lignji u crijevima ulješure, a zbog ugodnog mirisa, ona je u 19. vijeku bila važna sirovina u proizvodnji parfema. Spermacet je dobar za proizvodnju svijeća, za čišćenje rublja, proizvodnju kozmetike i kao mazivo.

U početku su se kitovi lovili malim, snažnim čamcima na vesla s posadom od šest do osam ljudi koji su ga ubijali harpunima i kopljima. Ubijeni kit bi se vukao uz bok broda, skinulo mu se salo, a ostatak ostavio galebovima i ribama.

Sa pojavom "topa" koji je izbacivao harpun počeo je i lov na brže kitove, kao što su perajari i plavi kitovi. Glad za gorivom iz kitove masti opala je s pojavom petroleja, ali na žalost kriza koja je tada zahvatila čitavu tu privrednu granu nije dugo trajala. Pojavio se margarin pa zatim i razdoblje povećane potrebe za nitroglicerinom pred početak Prvog svjetskog rata zbog proizvodnje municije.

Tek u tridesetim godinama 20. vijeka shvaćeno je da lov kitova ugrožava opstanak ovih velikih životinja. Samo u jednoj sezoni kitolova 1930./1931. ubijeno je 30.000 plavih kitova, više od čitave njihove populacije danas na Zemlji.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: