Luk (arhitektura)
 |
Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
Luk je konstruktivni i dekorativni element u arhitekturi. On predstavlja gornji završetak otvora u zidu ili među stubovima, obično izveden tehnikom svođenja.
Luk se prvi put razvio u Mezopotamiji, Asiriji, starom Egiptu te Etruriji. Kasnije su ga usavršili Rimljani. U srednjem vijeku luk je postao važna tehnika gradnje katedrala. Prihvativši rimski luk, oslonjen na grčke stubove, i posebno bizantijski stil, islamski graditelji su doprinjeli raznovrnosti, oblikujući tipičan potkovičast luk (zaobljen luk sa izbočenim osloncima).
Oblici lukova[uredi | uredi izvor]
Trokutasti luk
Polukružni luk
Segmentalni luk
Nepravilni polukružni luk
Oštri ili slomljeni luk
Nejednaki šiljasti luk
Plosnati luk
Trolisni luk
Potkovasti luk
Ovalni luk (luk trostrukog središta)
Eliptični luk
Udubljeni luk
Ogee luk
Obrnuti ogee luk
Tudorski (Sedlasti) luk
Parabolični luk
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
 |
Commons ima datoteke na temu: Luk (arhitektura) |
