Medonosna pčela
Medonosna pčela ili pčela medarica (lat. Apis) rod je opnokrilaca (Hymenoptera). To su vrlo razvijeni insekti, a nastali su na području Afrike, Evrope i Bliskog istoka; pa se dijele na afričke, orijentalne i evropske podvrste. Ljudi su oduvjek bili fascinirani pčelama i nađeni su mnogi historijski izvori koji govore upravo o ovim malim bićima.[1]
Građa
[uredi | uredi izvor]Budući da pripada člankonošcima, tijelo pčele građeno je od hitina i sastoji se od glave, prsa i zatka. Na prsima su tri para nogu i dva para tankih krila.[2] Kad pčela poleti, krila se spoje pa joj je lakše letjeti. Pčele lete od cvijeta do cvijeta, i skupljaju biljni nektar i polen, te ga nose u košnicu. Usta su joj građena od dva dijela: prednji dio kojim grize i stražnji dio koji je zapravo rilce pomoću kojeg pčela usisava tekućinu. Na nogama ima košaricu, tj. udubljenje s dlačicama gdje sprema nektar.[2]
Život i nastamba
[uredi | uredi izvor]Medonosne pčele u prirodi nastanjuju različite šupljine, pri čemu najčešće biraju one unutar stabala. Ukoliko ne pronađu odgovarajuće sklonište, može se desiti da saće izgrade na otvorenom, primjerice na nekoj grani. Tada njihovo gnijezdo poprima izgled kakav se često prikazuje u crtanim filmovima. Međutim, u stvarnim uslovima, ovakva zajednica, izložena padavinama i niskim temperaturama, uglavnom ne može preživjeti zimu. Situacija je drugačija u tropskim krajevima, gdje pčele često grade spoljašnje saće, budući da ne moraju brinuti o hladnim zimskim mjesecima i održavanju topline unutar kolonije.[3]
Podatak da pčele uginu nakon uboda istinit je samo u slučaju radilica medonosnih pčela. Njihova žaoka je „nazubljena“ i nakon uboda ona ostaje zaglavljena u koži ubodene osobe i sa sobom povlači i deo utrobe pčele, zbog čega i nastupa njena smrt.[3]
Životni vijek matice u prirodi je 2-3 godine., dok u zoo vrtu žive 2-5 godina.[4]
Razmnožavanje
[uredi | uredi izvor]U košnici se obično nalazi jedna plodna matica, ali tokom proljetnih i ljetnih mjeseci mužjaci se okupljaju u njenoj blizini, privučeni novoizleglim maticama. Parenje se odvija na visini od oko 10 metara, nakon čega mužjaci ubrzo uginu. Matica se može pariti sa do 10 mužjaka, a potom osniva vlastitu koloniju ili zamjenjuje prethodnu maticu. Sposobna je kontinuirano proizvoditi jajašca, dostižući broj od čak 200 000 tokom svog životnog vijeka.[4]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ Hammond, George; Blankenship, Madison. "Apis mellifera (honey bee)". Animal Diversity Web (jezik: engleski). Pristupljeno 11. 2. 2025.
- 1 2 "6. anatomija pčele medarice". PČELINA ŠKOLICA (jezik: hrvatski). 26. 3. 2015. Pristupljeno 11. 2. 2025.
- 1 2 Dubaić, Jovana Bila (2021). "Pčele - više od meda" (PDF). wwfeu.awsassets.panda.org. WWF Adria – Srbija, Đure Jakšića 4a, 11000 Beograd, Srbija. Pristupljeno 11. 2. 2025.
- 1 2 "PČELA MEDARICA (Apis mellifera) | Zoo Zagreb" (jezik: engleski). Pristupljeno 11. 2. 2025.
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]
