Milodraška ahdnama
Milodraška ahdnama, zvana i Fojnička ahdnama, kao i Milodraški hatišerif[1][2] bila je ahdnama koju je 28. maja 1464. godine[3][2] (ili 1463.)[4] izdao osmanlijski sultan Mehmed Osvajač bosanskim franjevcima, koje je predstavljao Anđeo Zvizdović.[5]
Tradicija i historija
[uredi | uredi izvor]Prema predanju bosanskih franjevaca, sultan Mehmed se spremao na odlazak nakon osmanlijskog osvajanja Bosanskog Kraljevstva kada mu je u osmanlijski vojni logor u Milodražu došao Anđeo Zvizdović. Predvođen Mehmedovim vojnicima,[3] Zvizdović je skrenuo pažnju sultanu na egzodus katolika iz novoosvojene zemlje. Fratar je posebno ukazao na neophodnost održavanja trgovaca, zanatlija i rudara, te je tako uspio dobiti Mehmedovo svečano obećanje o vjerskoj toleranciji.[a][4] Franjevci Bosne Srebrene priznali su Mehmeda za svog suverena vladara, a on je zauzvrat obećao da će "franjevci imati slobodu i zaštitu i da se mogu bez straha vraćati i naseljavati zemlje u Carstvu u svojim samostanima. Niko ih ne smije napadati, niti ugrožavati njihove živote, imovinu ili crkve."[6] Svojim oblikom i sadržajem, kao i Mehmedova lična zakletva, nalikuju međunarodnom ugovoru.
Prava izražena u Milodraškoj ahdnami ponavljali su svi naredni osmanlijski sultani, ali su franjevci ipak bili u teškom položaju sa lokalnim vlastima. Iako su bili lojalni osmanlijskom režimu, lokalna vlast ih je često sumnjičila da pomažu katoličkom Habsburškom Carstvu, najvećem neprijatelju Osmanlijskog Carstva. Bosanski franjevci su koristili ahdnamu ne samo u odnosima s muslimanskim vlastima, već i da bi se zaštitili od ambicija pravoslavnog klera kada je ono na osnovu ranijeg fermana polagalo pravo na ubiranje poreza i od njih. Za Fojničku ahdnamu se često kaže da je omogućila opstanak rimokatolicizma u Bosni i Hercegovini.
Fojnička ahdnama sačuvana je u prepisima; ahdnama je vjerovatno izdata i srebreničkim franjevcima 1462. godine, ali je potpuno izgubljena. Odsustvo originalnog dokumenta navelo je neke historičare da opisuju Milodrašku ahdnamu kao falsifikat. Njena vjerodostojnost potvrđena je tek sredinom 20. vijeka.[4]
Napomene
[uredi | uredi izvor]- ^ Prijevod ahdname ili milodraškog hatišerifa: Ovo je plemenita povelja velikog vladara vrhovnog cara, Gospodara svijeta. Ja sultan Mehmed-Han, dajem na znanje svima zajedno i napose da sam iskazao svoju veliku milost prema braći /franjevcima/, koji posjeduju ovu naredbu. Zapovjedio sam da ih nitko ne zlostavlja, ne ometa i da se ne upleće u njihove crkve. Neka oni borave slobodno u mom carstvu. A oni koji su otišli i pobjegli, neka budu slobodni i sigurni, i ako se kasnije vrate mogu ostati bez straha u mom carstvu i boraviti u svojim crkvama. Ni ja, niti bilo tko od ljudi u čitavom mome carstvu ne smije ih mučiti, zlostavljati, uznemiravati, ni njih osobno niti s obzirom na njihova dobra i njihove crkve...[2]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Bono Benić 2003, str. 213.
- ^ a b c Bono Benić 2003, str. 221.
- ^ a b Ivo Andrić 2012, str. 68.
- ^ a b c Srećko Džaja 1992, str. 167-168.
- ^ Vjekoslav Klaić 1885, str. 439.
- ^ Velikonja, Mitija (2003). Religious Separation and Political Intolerance in Bosnia-Herzegovina. Texas A&M University Press. str. 79. ISBN 1603447245.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Andrić, Ivo (2012). Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (jezik: srpski). Beograd, Banja Luka: Zadužbina Petar Kočić. ISBN 9789995531393.
- Benić, Bono (2003). Ljetopis sutješkog samostana (jezik: hrvatski). Sarajevo: Synopsis. ISBN 9958-9672-8-6.
- Klaić, Vjekoslav (1885). Geschichte Bosniens von den ältesten Zeiten bis zum Verfalle des Königreiches (reprint 2005.) (jezik: njemački). Leipzig: Elibron Classics. ISBN 978-1421-225-197.
- Džaja, Srećko (30. 11. 1992). Katoličanstvo u Bosni i Hercegovini od Kulina bana do austro-ugarske okupacije. Croatica Christiana Periodica (jezik: hrvatski). 16.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
Ahdname of Milodraž na Wikiizvoru
