Nikolaj Vasiljevič Gogolj

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Nikolaj Vasiljevič Gogolj
Gogol3.jpg
Rođenje 1. april 1809.
Veliki Soročinci, Rusko Carstvo, danas Ukrajina
Smrt 4. mart 1852.
Moskva, Rusko Carstvo
Zanimanje pisac
Jezik Ruski jezik
Nacionalnost Ukrajinac, Rus
Period 1840. - 1851.

Nikolaj Vasiljevič Gogolj (Veliki Soročinci, 1. april 1809 - Moskva, 4. mart 1852) bio je ruski dramatičar ukrajinskog porijekla. Hronološki, bio je prvi među velikim ruskim realistima, a pisao je pripovijetke, romane i komedije. U svojim djelima je pokazivao duboko razumijevanje i poštovanje za ljude, mentalitet, historiju i kulturu Ukrajine i Rusije. Na njegovo opredjeljenje za književnost jako su utjecala prijateljstva sa Vasilijem Žukovskim, a naročito Puškinom koji mu je dao ideje za nekoliko djela. Gogolj je imao veliki uticaj na kasnije ruske realiste.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nikolaj Vasiljevič Gogolj je rođen 1809. u današnjoj Ukrajini. Svoje prvo djelo objavljuje po dolasku u Sankt Peterburg, poemu koja je doživjela porazne kritike, te Gogolj spaljuje sve primjerke knjige. Prvu zbirku novela "Večer na majuru kod Dikanjke" objavljuje 1832. te upoznaje Puškina, koji je uvelike utjecao na njegovu karijeru. 1835. objavljena je zbirka "Mirogord", nakon čega započinje ciklus tzv. peterburških pripovjesti, u koji su uključene i slavne novele poput "Nosa" i "Kabanice". Roman "Mrtve duše", Gogoljevo najpoznatije djelo, napisano je u svojevrsnom političkom izbjeglištvu u Rimu, gdje se pisac sklonio nakon premijere svoje komedije "Revizor". Gogolj je umro u Moskvi 1852. godine.

Djela[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]