Idi na sadržaj

Novi opći katalog

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Novi opći katalog (NGC))
Stranica kataloga

Novi opći katalog (engleski: New General Catalogue – NGC) jest katalog objekata dalekog svemira koji je 1888. sastavio astronom John L. E. Dreyer. NGC sadrži 7840 objekata dalekog svemira svih vrsta, uključujući galaksije, zvjezdana jata i emisione magline. NGC je jedan od najobuhvatnijih kataloga jer sadrži sve vrste objekata dalekog svemira i nije ograničen na galaksije.

Orginalni katalog

[uredi | uredi izvor]

Tokom 1880-ih John L. E. Dreyer sastavio je ovaj katalog uglavnom na osnovu zapažanja koja su obavili William Herschel i njegov sin John. Dreyer je već objavio ažuriranje Herschelovog kataloga maglina,[1] ali je dopunu odbilo Kraljevsko astronomsko društvo. Novi opći katalog objavljen je 1888.[2]

Sačinjavanje NGC-a bio je izazov jer se Dreyer suočavao s mnogim kontradiktornim i nejasnim izvještajima, izrađenim na osnovu posmatranja obavljenih različitim teleskopima s otvorima u rasponu od 5 cm do 183 cm. Iako je neke objekte i sam provjeravao, njihov veliki broj značio je da ih je često morao prihvatiti onako kako su ih drugi objavili. Katalog je sadržavao nekoliko grešaka, uglavnom povezanih s položajem i opisima, ali Dreyer je uputio na odgovarajuće reference, što je kasnije astronomima omogućilo pregled izvornih radova i objavljivanje ispravki na izvornom NGC-ju.[3] Katalog je dopunjavan još dva puta dvama indeksnim katalozima (eng. Index Catalogue – IC), pri čemu je dodano još 5386 objekata.

Objekti južnog neba slabije su zastupljeni u katalogu zbog mjesta baznih posmatranja koja su izveli John Herschel i James Dunlop, a koja su bila na sjevernoj hemisferi. Redni brojevi objekata u katalogu se povećavaju s porastom rektascenzije.

Slova iza kataloškog broja objekta uvedena su posljednjih decenija i njihova je svrha u identifikaciji novih objekata koji su u blizini originalnih objekata, a koji nisu bili uključeni u originalni katalog.

Originalni unos može biti podijeljen na dvije ili više oznaka, npr. objekat NGC 61, koji je podijeljen na NGC 61A i NGC 61B (ova dva objekta su galaksije). Drugi način je da se originalni unos zadrži, a da se drugi manje sjajni objekti označe dodavanjem dodatne slovne oznake. Tako, npr., galaksija NGC 3250, koja je okružena s pet drugih objekata, zadržava svoju oznaku, dok objekti u njenoj okolini dobijaju oznake od NGC 6027A do NGC 6027E.

Indeksni katalog

[uredi | uredi izvor]

Prvo veće ažuriranje NGC-ja je Indeksni katalog maglina i jata zvijezda (skraćeno IC), koji je Dreyer objavio u dva dijela 1895. (IC I,[4] koji sadrži 1520 objekata) i 1908. (IC II,[5] koji sadrži 3866 objekata). Služi kao dodatak NGC-ju i sadrži dodatnih 5386 objekata, zajednički poznatih kao IC-objekti. Sažima otkrića galaksija, jata i maglina između 1888. i 1907, od kojih je većina omogućena fotografijom. Spisak ispravki IC-ja objavljen je 1912.[6]

Revidirani Novi opći katalog

[uredi | uredi izvor]
Četiri planetarne magline. U smjeru kazaljke na satu, počevši od gore lijevo: NGC 6543, NGC 7662, NGC 6826 i NGC 7009.

Revidirani novi katalog nezvjezdanih astronomskih objekata (skraćeno RNGC) sastavili su Sulentic i Tifft početkom 1970-ih, a objavljen je 1973. kao ažuriranje NGC-ja.[7] Rad nije uključivao nekoliko prethodno objavljenih ispravki podataka NGC-ja (uključujući ispravke koje je objavio sam Dreyer) i uveo je neke nove greške. Naprimjer, dobro poznata kompaktna galaktička grupa Septet Copeland u sazvijeđu Lav pojavljuje se kao nepostojeća u RNGC-ju.[[3][8]

Gotovo 800 objekata navedeno je kao "nepostojeće" u RNGC-ju. Oznaka se primjenjuje na objekte koji su dvostruki unosi u katalog, one koji nisu otkriveni u kasnijim posmatranjima i niz objekata katalogiziranih kao zvjezdana jata koja su u kasnijim studijama smatrana slučajnim grupisanjima. Monografija iz 1993. razmatrala je 229 zvjezdanih jata nazvanih nepostojećim u RNGC-ju. "Pogrešno su identificirani ili nisu locirani od njihovog otkrića u 18. i 19. stoljeću".[9] Utvrđeno je da jedna od 229 - NGC 1498 - zapravo nije bila na nebu. Pet drugih su bili duplikati drugih unosa, 99 je postojalo "u nekom obliku", a za ostalih 124 je bilo potrebno dodatno istraživanje da bi se riješio problem.[10]

Kao još jedan primjer, odrazne magline NGC 2163 u Orionu klasificirana je kao "nepostojeća" zbog Dreyerove greške u transkripciji. Dreyer je ispravio vlastitu grešku u indeksnim katalozima, ali RNGC je sačuvao originalnu grešku i dodatno obrnuo znak deklinacije, što je rezultiralo time da je NGC 2163 klasificirana kao nepostojeća.[11]

Revidirani Novi opći katalog i Indeksni katalog

[uredi | uredi izvor]

Revidirani Novi opći katalog i Indeksni katalog (skraćeno RNGC/IC) jest kompilacija koju je napravio Wolfgang Steinicke 2009.[8][12] To je sveobuhvatan i autoritativan prikaz kataloga NGC i IC.[13][14] Broj objekata sa statusom "nije nađen" u ovom katalogu iznosi 301 (2,3%). Najsjajnija zvijezda u ovom katalogu jest NGC 771 magnitude 4,0.[8]

NGC 2000.0

[uredi | uredi izvor]

NGC 2000.0 (poznat i kao Potpuni Novi opći katalog i Indeksni katalog maglina i zvjezdanih jata) jest kompilacija NGC-ja i IC-ja iz 1988. koju je napravio Roger W. Sinnott, koristeći koordinate J2000.0.[15][16] Uključuje nekoliko ispravki i grešaka koje su astronomi napravili tokom godina.[3]

Projekt NGC/IC

[uredi | uredi izvor]

Projekt NGC/IC bio je saradnja profesionalnih i amaterskih astronoma. Pokrenuo ga je Steve Gottlieb 1990. iako je počeo posmatrati i snimati NGC objekte još 1979. Ostali glavni članovi tima bili su Harold G. Corwin Jr., Malcolm Thomson, Robert E. Erdmann i Jeffrey Corder. Projekt je završen do 2017.[17] U okviru njega identifikovani su svi NGC i IC-objekti, ispravljene greške, prikupljene slike i osnovne astronomske podatke i provjereni svi historijski podaci vezani za objekte.[18]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. Dreyer, J. L. E. (1878). "A Supplement to Sir John Herschel's "General Catalogue of Nebulae and Clusters of Stars"". Transactions of the Royal Irish Academy. 26: 391–426. Bibcode:1878RIATr..26..381D. JSTOR 30079091.
  2. Bradt, Hale (2004). Astronomy Methods: A Physical Approach to Astronomical Observations. United Kingdom: Cambridge University Press. str. 52. ISBN 978-0-521-53551-9.
  3. 1 2 3 Corwin, H.G. Jr. (12. 10. 1999). "The NGC/IC Project: An Historical Perspective". The NGC/IC Project. Arhivirano s originala, 10. 5. 2012. Pristupljeno 22. 4. 2012.
  4. Dreyer, J. L. E. (1895). "Index Catalogue of Nebulae found in the years 1888 to 1894, with Notes and Corrections to the New General Catalogue". Memoirs of the Royal Astronomical Society. 51: 185–228. Bibcode:1895MmRAS..51..185D.
  5. Dreyer, J. L. E. (1910). "Second Index Catalogue of Nebulae and Clusters of Stars; containing objects found in the years 1895 to 1907, with Notes and Corrections to the New General Catalogue and to the Index Catalogue for 1888–94" (PDF). Memoari Kraljevskog astronomskog društva. 59: 105–198. Bibcode:1910MmRAS..59..105D.
  6. Dreyer, J. L. E. (1912). "Corrections to the New General Catalogue resulting from the revision of Sir William Herschel's Three Catalogues of Nebulae". Mjesečne bilješke Kraljevskog astronomskog društva. 73: 37–40. Bibcode:1912MNRAS..73...37D. doi:10.1093/mnras/73.1.37.
  7. Sulentic, J. W.; Tifft, W. G. (1973). The Revised New Catalogue of Nonstellar Astronomical Objects. University of Arizona Press. Bibcode:1973rncn.book.....S. ISBN 978-0-8165-0421-3.
  8. 1 2 3 Steinicke, W. (17. 1. 2012). "Revised New General Catalogue and Index Catalogue". Pristupljeno 22. 4. 2012.
  9. "Monograph No. 1 - The "Non-Existent" Star Clusters of the RNGC". Webb Deep-Sky Society. Pristupljeno 29. 5. 2017.
  10. Allison, Mark (4. 4. 2006). Star Clusters and How to Observe Them. Springer Science & Business Media. str. 62–63. ISBN 9781846281983. Pristupljeno 29. 5. 2017.
  11. O'Meara, Stephen James (12. 4. 2007). Deep Sky Companions: Hidden Treasures. Cambridge University Press. str. 175–176. ISBN 9781139463737. Pristupljeno 30. 5. 2017.
  12. Steinicke, W. (2010). Observing and Cataloguing Nebulae and Star Clusters: From Herschel to Dreyer's New General Catalogue. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-19267-5.
  13. Duerbeck, H. W. (2009). "Book Review: Nebel und Sternhaufen - Geschichte ihrer Entdeckung Beobachtung und Katalogisierung (Steinicke)". Journal of Astronomical History and Heritage. 12 (3): 255. Bibcode:2009JAHH...12..255D. doi:10.3724/SP.J.1440-2807.2009.03.10. S2CID 258223761 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć).
  14. Duerbeck, H. W. (2011). "Observing and Cataloguing Nebulae and Star Clusters. From Herschel to Dreyer's New General Catalogue (Steinicke)". Journal of Astronomical History and Heritage. 14 (1): 78. Bibcode:2011JAHH...14Q..78D.
  15. "NGC2000 - NGC2000.0: Complete New General Catalog and Index Catalog". Goddard Space Flight Center. Arhivirano s originala, 20. 10. 2012. Pristupljeno 22. 4. 2012.
  16. Sinnott, R. W. (1988). NGC 2000.0: The Complete New General Catalogue and Index Catalogues of Nebulae and Star Clusters. Sky Publishing. ISBN 978-0-933346-51-2.
  17. "Steve Gottlieb's NGC Notes". astronomy-mall. Arhivirano s originala, 26. 2. 2024. Pristupljeno 9. 4. 2024.
  18. "The NGC/IC Project". Arhivirano s originala, 30. 9. 2019. Pristupljeno 7. 6. 2020.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]