Optička rotacija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Još 1812. godine Jean-Baptiste Biot je zapazio da kristali kvarca imaju sposobnost rotacije ravni linearno polarizirane svjetlosti. Pokazalo se da i neka organska jedinjenja imaju ovakva svojstva. Sposobnost optičke rotacije je posljedica asimetričnosti u strukturi molekule. Linearno polarizirano zračenje je takvo zračenje kod kojeg električni vektor oscilira samo u jednoj ravni, dok kod nepolariziranog zračenja električni vektor oscilira u svim pravcima.

Polarimetar

Specifični ugao rotacije[uredi | uredi izvor]

Ugao za koji optički aktivna supstanca zakreće ravan polarizirane svjetlosti proporcionalan je broju optički aktivnih molekula u jedinici zapremine i dužini puta svjetlosti. Konstanta proporcionalnosti se naziva specifični ugao rotacije i kod određene talasne dužine i određene temperature je karakteristična veličina za svaku optički aktivnu supstancu.

\alpha = [\alpha]_D\cdot l\cdot c

Specifični ugao rotacije predstavlja ugao za koji 1 g optički aktivne supstance otopljene u 1dL rastvora zakrene ravan polarizirane svjetlosti pri dužini optičkog puta 1 dm.

Mjerenje optičke rotacije pomoću polarimetra[uredi | uredi izvor]

Za mjerenje ugla zakretanja polarizirane svjetlosti koristi se polarimetar. Kao izvor monohromatske svjetlosti koristi se natrijumova lampa (njenu svjetlost oko 99% čini natrijumova D-linija 589,3 nm, što se naznačava u oznaci za specifični ugao indeksom D). Kao polarizator i analizator se u polarimetrima koriste Nicolove prizme (kristal islandskog kalcita) i postavljaju se tako je polarizator fiksiran (služi za pretvaranje obične svjetlosti u polariziranu), a analizator sa kružnom skalom može da rotira za 360°. Kad se analizator dovede u položaj da njegova osa zaklapa ugao 90° sa osom polarizatora, detektuje se minimalna jačina svjetlosti. Kako ljudsko oko nije sposobno da detektuje minimum jačine svjetlosti, u polarimetrima se koristi još jedna prizma postavljena pod uglom 1 – 7° iza polarizatora, čime se na zaklonu dobija sjena. Okretanjem analizatora potrebno je pronaći položaj u kojem su oba dijela vidnog polja jednako osvijetljeni.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  1. The Polarimeter