PM Makarov

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
PM Makarov
Pistolet makarova pm travmatik com by-sa.jpg
Upotreba
U službi 1951 - do danas
Korišten od Sovjetski savez
Ratovi Vijetnamski rat
Proizvodnja
Proizvođač Izhsevsk, Norinco, Cugir Arsenal, Khyber Pass
Opis oružja
Težina 730 gr
Dužina 161 mm
Dužina cijevi 93.5 mm
Kalibar 9x18 Makarov
Domet 50 m
Spremnik municije 8 metaka
Brzina zrna 315 m/s

PM Makarov (Pištolj Makarova; rus. Пистолет Макарова ПМ) je poznati sovjetski poluautomatski pištolj uveden u upotrebu 1951.

Makarov je razvijen za metak kalibra 9×18 mm, izvedenice njemačkog metka 9×18 mm Ultra, razvijanog tijekom Drugog svjetskog rata, kojem je bio cilj proizvesti metak za pištolj bez bravljenja cijevi. Njemački su uzori, osim u metku, vidljivi i u koncepciji samog pištolja (Walther PP/PPK). No slijedeći rusku školu oružarstva, učinjene su preinake i pojednostavljenja konstrukcije, pogotovo mehanizma za opaljenje, što je rezultiralo velikom silom okidanja kod dvostrukog djelovanja. Pištolj je konstruisao Nikolaj Fedorovič Makarov.

Koliko je pojednostavljena konstrukcija i rastavljanje pištolja do najmanjeg dijela, vidljivo je u korisničkim uputama koje su izdale oružane snage bivšeg DDR-a. Za potpuno rastavljanje treba samo šipka za čišćenje, originalno izdana uz pištolj. Bez obzira na grubu izradu, velike tolerance i tvrdo opaljivanje pištolj Makarov je pouzdano oružje koje neće “izdati” korisnika, a radit će, kako u Sibiru tako i u Sahari, a sve uz minimalno održavanje. Uz bivši DDR, pištolj Makarov je izrađivan u NR Kini i Bugarskoj. Bugarska verzija se od originala razlikuje samo po oznakama, što ne čudi znajući da su sovjetski kontrolori nadzirali proizvodnju pješadijskog oružja po sovjetskoj licenciji u Bugarskoj do kraja 1980-ih godina prošlog stoljeća.

Glavni su mu djelovi: spremnik, branik okidača, mehanizam za okidanje, navlaka sa zatvaračem, ciljnici (zbog svoje male dužine su više izraženiji), povratna opruga, cijev i rukohvat.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]