Patrolni brodovi klase Mirna

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Klasa "Mirna"
Ob-02 Šolta.jpg
Pregled klase
Korišten od Jugoslavija, Hrvatska
Period građenja 1979.-1985.
Ukupno izgrađeno 11
Ukupno u upotrebi 4
Karakteristike klase
Deplasman 146 t
Dužina 32 m
Širina 6,75 m
Gaz 1,7 m
Pogon 2 x diezelski motor SEMT-Pielstick 12PA4V200VGDS
Brzina 28 čvorova
Doseg 600 nm
Radari i sonari radar Sperry BridgeMaster E
sonar Simrad SQS-5Q3D/SF
Naoružanje 1xBofors 40 mm D70
1xM71 Hispano 4x20mm/90
1xčetverocijevni lanser Strela-2M

Klasa Mirna je naziv za 11 patrolnih brodova proizvedenih u periodu od 1979-1985. u brodogradilištu Kraljevica za potrebe tadašnje JRM.

Dizajn[uredi | uredi izvor]

Izgradnja brodova je započela 1979. a trajala je do 1985. U tom vremenu je izrađeno 11 brodova. Najprije su izrađena četiri patrolna broda, zatim dva, pa potom pet preostalih. U međuvremenu su obavljene neke konstruktivne izmjene a stražnji jednocijevni top od 20 mm je zamijenjem sa četverocijevnim. Osnovna namjena ovih brodova je bila izvršavanje graničnih zadataka, a po svom naoružanju to su plovila koja daleko nadmašuju uobičajene patrolne brodove. Pri konstruiranju trupa broda, ponovno je iskorišten oblik "Sklad" razvijen za raketne topovnjače klase "401", s tim da je u ovom slučaju plovilo manjih dimenzija i bitno manje istisnine (puni deplasman 146 tona).

OB-61 Novigrad

Trup je izrađen od brodograđevnog čelika, dok je nadgradnja izrađena od aluminijske legure. Trup je sa 6 vodonepropusnih pregrada podijeljen na 7 vodonepropusnih prostorija, što povećava otpornost broda u borbi.
Dužina broda je 32 metra, širina 6,75 m a visina trupa 3,50, gaz 1,70 m. Pogonsku grupu čine dva brzohodna dizel-motora tipa SEMT-Pielsick 12PA4V200VGDS s dvostrukim prednabijanjem. Njihova nominalna snaga je 2206 KW. Svaki pri 1500 okretaja u minuti, a na pokusnim vožnjama je postignuta brzina od 28 čvorova. U spremnicima goriva može ponijeti 16,2 tona goriva D-2, a u spremnicima za vodu do 4,2 tone vode. Daljina plovidbe je oko 600 milja a samostalnost boravka na moru 4 dana, u ratu 8 dana. Posadu broda čine pet oficira, četiri podoficira i deset mornara.

Oprema[uredi | uredi izvor]

Od navigacijske opreme ugrađen je navigacijski radar Decca RM 1216A snage 6 KW i najvećeg dometa (u idealnim uvjetima) 48 milja. Za borbu protiv podmornica, što mu je druga uloga, u trup broda je ugrađen sonar norveške kompanije Simrad SQ3D/SF koji je razvijen iz komercijalnog sonara. Služi za otkrivanje podmornica na udaljenosti od 1800 m, pri čemu brod mora biti u mirovanju jer je šum u vožnji prevelik ometač. U protivpodmorničkoj verziji može biti opremljen i malim dubinskim bombama koje se odbacuju u more s krme broda.

Krmeni M71 Hispano 4x20mm

Predviđeno je da ovakvi brodovi pokrivaju morske tjesnace i prolaze između otoka. Naoružan je topom 40 mm Bofors na pramcu, četvorocijevnim topom 20 mm M71 na krmi, četvorostrukim lanserom raketa Strela 2M na zapovjednom mostu. Posjeduje i dva dvostruka lansera osvijetljavajućih raketa 128 mm „Svitac“.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika.