Franjo Rački: razlika između verzija

Idi na navigaciju Idi na pretragu
Uklonjeno 4.219 bajtova ,  prije 12 godina
m
Poništene izmjene koje je napravio 80.65.65.215 (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao Luckas-bot
No edit summary
m (Poništene izmjene koje je napravio 80.65.65.215 (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao Luckas-bot)
|država za kategoriju=Hrvatska
}}
Hrvatski povjesničar i političar rođen 25. studenog 1828. u Fužinama. U Senju i Varaždinu završava gimnaziju, a teologiju u Senju gdje ga je biskup Ožegović (1852.) zaredio za svećenika. Tri godine kasnije postaje profesor teologije u senjskom sjemeništu, a iste je godine postao i doktor teologije. Pun nacionalnog zanosa organizira po Kvarnerskim otocima skupljanje hrvatske nacionalne baštine. Često je na Krku u mjestu Baška gdje se čuvala Bašćanska ploča. Znao je danima sjediti ispred ploče gdje je precrtava svako slovo. Na nagovor Ivana Kukuljevića Sakcinskog i Josipa Jurja Strossmayera odlazi (1857.) u Rim. Tu se u talijanskim arhivima bavi proučavanjem hrvatske povijesti. U zagreb se vraća 1860. te sa Strossmayerom osniva Narodnu stranku i postaje glavni urednik stranačkog lista Pozor (kasnije Obzor). Već godinu dana kasnije (1861.) postaje zastupnik u Hrvatskom saboru koji je sazvan nakon 12 godina stanke. Uz Antu Starčevića bio je jedino seljačko dijete u Hrvatskom saboru. Za zastupnika u Hrvatskom saboru biti če izabran u još dva navrata (1868. i 1872.).
 
Dvije godine nakon što je prvi puta postao saborski zastupnik imenovan je (1863.) glavnim školskim nadzornikom. Godinu dana kasnije (1864.) s Vatroslavom Jagićem pokreće časopis Književnik koji će prije osnivanja JAZU biti glavno središte znanstveno-književnog rada u Hrvatskoj. Pisao je mnogo i to o svim aktualnim temama svoga doba, a koji su vezani s položajem Hrvatske. Zalagao se za sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom, pisao je rasprave o hrvatsvu Srijema i Rijeke, a glavnu mu je preokupacija bila odnosi Mađarske i Hrvatske. Na uvredljive riječi Lajosa Kossutha i njegovih sljedbenika: "A gdje je ta Hrvatska? Ne može je naći na karti!" nije ostajao bez odgovora. Uzvraćao je: "Hrvatska bijaše priznata za neovisnu državu od međunarodnog evropejskog prava jur u ono doba kada o Ugarskoj ne mogaše ni spomena biti. Hrvatska i kao kraljevina je starija od Ugarske i od nje posvema neovisna. Pored krune sv. Stjepana sjače u Evropi kruna hrvatska".
 
Po osnivanju JAZU izabran je (1866.) za njezina prvog predsjednika. Tu dužnost obnašao je narednih 20 godina ostvarujući s mnogo uspjeha svoj program predstavljen 1860. U svom programu zadao si je za cilj izgradnju kulturnog i narodnog jedinstva južnoslavenskih naroda: "Ovo toli žuđeno jedinstvo svih Jugoslovjenah, a ponajprije Srbo-Hrvatah i Slovenacah, pospješiti bi imala Jugoslovjenska Akademija...." Upravo je Rački utemeljio većinu časopisa koji i danas postoje u okviru Akademije (Rad, Starine). Uz pisanje značajnih monografija i rasprava, Rački je veoma zaslužan i kao nakladnik brojnih povijesnih izvora. Posvećujući pri tome glavnu pozornost izučavanju svega što je spajalo ili razdvajalo Južne Slavene u prošlosti.
 
Za kanonika u Đakovu postavljen je 1876., a godinu dana kasnije (1877.) istu dužnost obnaša u Zagrebu. Tri godine kasnije (1880.), nakon pada bana Ivana Mažuranića, osniva s Mrazovićem oporbenu Neodvisnu narodnu stranku. Potom (1884.) boravi u Kijevu, Moskvi, Petrogradu, Varšavi i Krakovu. U svojim znanstvenim radovima, u novinskim člancima, u saborskim i akademskim govorima on se kroz tri desetljeća ustrajno zalagao za jugoslavenstvo i djelovao na Strossmayera. Pri sastavljanju svojih govora i članaka Strossmayer se u pravilu držao onoga što mu je u pismima ili prethodnim razgovorima sugerirao i savjetovao upravo Rački, koji je skroman, neslavohlepan, povučen i gotovo nevidljiv usmjeravao Strossmayerovu stranačko-političku i kulturnu aktivnost. Izvrstan učenjak i teoretičar Rački po svojoj prirodi nije bio borben tako da se za ljubav stranačke sloge i svog prijateljstva sa Strossmayerom često pokoravao volji većine. Preminuo je u Zagrebu 13. veljače 1894., a sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.
 
Djela:
Pregled glagoljske crkvene književnosti
Vijek i djelovanje sv. Ćirila i Metodija slovjenskih apoštolov
Književni rad sv. Ćirila i Metoda
Pokret na slavenskom jugu koncem XIV. i početkom XV. stoljeća
Bogumili i Patareni
Borba Južnih Slavena za državnu neovisnost u XI. vijeku
Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljeća
'''Franjo Rački''' ([[Fužine]], [[25. novembar]] [[1828]]. - [[Zagreb]], [[13. februar]] [[1894]].) hrvatski političar i historičar, akademik JAZU.
 
6.384

izmjene

Navigacija