Turski jezik

Turski (na turskom türkçe) pripada porodici turskih jezika. Turski se govori kao domaċi jezik u Turskoj, Turskoj Republici Sjevernom Kipru, Bugarskoj, kao i među nekoliko miliona useljenika koji žive u Evropskoj Uniji. Broj domaćih govornika je neizvjestan, prvenstveno zbog pomanjkanja manjinskih jezičkih podataka iz Turske. Broj od 60 miliona koji se koristi u ovom članku pretpostavlja da je turski maternji jezik nekih 80% turskog življa, dok kurdski zauzima većinu preostalog broja. (Lingvističke manjine u Turskoj su međutim dvojezične i govore turski.)

Postoji veliki stepen međusobne razumljivosti između turskog i drugih ouških jezika, poput azerbejdžanskog, turkmenskog i kaškajskog. Ako bi se ovi pribrojili "turskom," broj domaćih govornika bi bio 100 miliona, dok bi ukupan broj, uključujući govornike drugog jezika, bio 250 miliona.

Klasifikacija

Truski pripada turskoj porodici jezika, među kojima su turski jezik balkanskih Gagauza, gagauški i horasanski turski, uz dodatak osmanlijskog turskog. Porodica turskih jezika je podgrupa ouških jezika, koja je opet podgrupa turskih jezika, za koje većina lingvista vjeruje da pripadaju porodici altajskih jezika.

Geografska rasprostranjenost

Turski se govori u Turskoj, a također ga govore manjine u 35 zemalja. Turski se naročito govori u zemljama koje su nakad (bilo potpuno ili djelimično) bile u sastavu Osmanlijskog carstva, kao što su Bugarska, Rumunija, bivša Jugoslavija (naročito na lokalnom nivou u pokrajini Kosovo i Metohija u Srbiji), te u Makedoniji.

Zvanični status

Turski je zvanični jezik u Turskoj i jedan je od zvaničnih jezika na Kipru. Turski je također jedan od zvaničnih ili nacionalnih jezika u Bugarskoj.

U Turskoj, Kemal Atatürk je 1932. osnovao Türk Dili Tetkik Cemiyeti ("Udruženje za ispitivanje turskog jezika"), koje danas postoji kao nezavisno tijelo pod imenom Türk Dil Kurumu ("Društvo za turski jezik"). U augustu 1983, nakon vojnog puča iz 1980, poslije kojeg je zaveden vojni zakon, Društvo za turski jezik je stavljeno pod kontrolu premijera države.

Dijalekti

Među dijalektima turskog jezika su dunavski, eskišehirski (koji se govori u Provinciji Eskişehir), razgradski, dinlerski, rumelski, karamanlijski (koji se govori u provinciji Karaman), jedrenski (u Provinciji Edirne), gaziantepski (govoren u Provinciji Gaziantep), urfanski (govoren u Provinciji Şanlıurfa [Urfa]) i gojnučki (u selu Goynuk, grad Bolu).

Pismo

Turski se piše koristeći modifikovano latinično pismo, koje je Mustafa Kemal Atatürk uveo 1928. kao dio pokušaja da osavremeni Tursku. Do 1928, turski se pisao modifikovanim arapskim pismom (v. Osmanlijski turski jezik), nakon čega je upotreba arapskog pisma zakonom zabranjena.

Referencije

• International Phonetic Association (1999) Handbook of the International Phonetic Association ISBN 0-521-63751-1

Vanjski linkovi

• Online tursko-bosanski dvosmjerni rječnik