Razlika između verzija stranice "Glukagon"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m r2.7.3) (Bot dodaje: el:Γλυκαγόνη |
|||
Red 8: | Red 8: | ||
[[Kategorija:Hormoni]] |
[[Kategorija:Hormoni]] |
||
[[ar:غلوكاغون]] |
|||
[[bg:Глюкагон]] |
|||
[[ca:Glucagó]] |
|||
[[cs:Glukagon]] |
|||
[[da:Glukagon]] |
|||
[[de:Glucagon]] |
|||
[[dv:ގްލޫކަގޮން]] |
|||
[[el:Γλυκαγόνη]] |
|||
[[en:Glucagon]] |
|||
[[eo:Glukagono]] |
|||
[[es:Glucagón]] |
|||
[[eu:Glukagoi]] |
|||
[[fa:گلوکاگون]] |
|||
[[fi:Glukagoni]] |
|||
[[fr:Glucagon]] |
|||
[[gl:Glicagón]] |
|||
[[he:גלוקגון]] |
|||
[[hr:Glukagon]] |
|||
[[id:Glukagon]] |
|||
[[is:Glúkagon]] |
|||
[[it:Glucagone]] |
|||
[[ja:グルカゴン]] |
|||
[[kk:Глюкагон]] |
|||
[[ko:글루카곤]] |
|||
[[ku:Glukagon]] |
|||
[[la:Glucagon]] |
|||
[[lt:Gliukagonas]] |
|||
[[mk:Глукагон]] |
|||
[[ms:Glukagon]] |
|||
[[nl:Glucagon]] |
|||
[[no:Glukagon]] |
|||
[[oc:Glucagon]] |
|||
[[pam:Glucagon]] |
|||
[[pl:Glukagon]] |
|||
[[pt:Glucagon]] |
|||
[[ro:Glucagon]] |
|||
[[ru:Глюкагон]] |
|||
[[sk:Glukagón]] |
|||
[[sl:Glukagon]] |
|||
[[sq:Glukagoni]] |
|||
[[sr:Глукагон]] |
|||
[[sv:Glukagon]] |
|||
[[ta:குளூக்கொகான்]] |
|||
[[th:กลูคากอน]] |
|||
[[tr:Glukagon]] |
|||
[[uk:Глюкагон]] |
|||
[[zh:胰高血糖素]] |
Verzija na dan 11 mart 2013 u 13:54
Glukagon je polipeptidni hormon koga luče α ćelije endokrinog dijela pankreasa. Osnovno dejstvo ovog hormona je povećanje koncentracije glukoze u krvi. Glukagon je po tome hormon suprotnog dejstva (antagonista) inzulinu. On izizaziva još i razgradnju masti (lipoltički efekat) i povećanje koncentracije slobodnih masnih kiselina u krvi.
Dejstvo
Jedan od najjačih stimulusa za oslobađanje glukagona je pad koncentracije glukoze u krvi (hipoglikemija). Kad se koncentracija glukoze poveća slabi lučenje glukagona, a poveća se lučenje inzulina. Na taj način se uzajamnim dejstom glukagona i inzulina održava stalna koncentacija glukoze u krvi. Najveći dio dejstva glukagon ostvaruje u jetri. Ćelije pankreasa luče glukagon direktno u krv, koja portalnim krvotokom prvo dospjeva u jetru. Jetra sadrži velike koncentracije razervnog glikogena, koji je u stvari polisaharid. Njegovom razgradnjom oslobađa se glukoza. Glukagon ostvaruje dejstvo vezivanjem za receptore na ćelijama jetre, hepatocitima. Aktiviranjem receptora, preko G proteina aktivira se enzim adenil ciklaza koji iz ATP-a stvara c-AMP (ciklični adenozin monofosfat), koji djeluje kao drugi prenosilac. C-AMP dalje aktivira enzim protein kinazu, čime se pokreće enzimska kaskada koja dovodi do fosforilacije raznih drugih enzima. Procesom fosforilacije se u ćelijama jetre aktivira enzim fosforilaza, koja ubrzava proces razgradnje glikogena. Istovremeno se inhibišu (fosforilacijom) enzimi koji učestvuju u stvaranju gliokena. Razlaganjem glikogena prvo nastaje glukozo-1-fosfat, koji se zatim prevodi u glukozo-6-fosfat. Aktiviranjem enzima glukozo-6-fosfataza (specifičan enzim za ćelije jetre), pod čijim dejstvom nastaje običan molekul glukoze, koji može napustiti ćelije jetre i otići u krvotok.
Commons ima datoteke na temu: Glukagon |