Razlika između verzija stranice "Alpinizam u Poljskoj"
Nova stranica: mini|desno|Tatre '''Alpinizam u Poljskoj''' svoju punu afirmaciju doživio je krajem XX vijeka, kada su Poljaci svojim dostignućima dominirali... |
(Nema razlike)
|
Verzija na dan 23 februar 2021 u 20:07
Alpinizam u Poljskoj svoju punu afirmaciju doživio je krajem XX vijeka, kada su Poljaci svojim dostignućima dominirali u svijetu visokogorskog planinarstva, prvenstveno u zimskim uslovima na vrhovima preko 8.000 metara. Tokom 1980-ih i 1990-ih, poljski penjači dolazili su u velikom broju na himalajske planine u nadi da će osvojiti neki od najviših i najtežih vrhova na svijetu. Ne samo da su bili uspješni nego su i dominirali najvećim dijelom ove dvije dekade. Autori to vrijeme nazivaju - Zlatna era poljskog alpinizma, a penjači su nazvani - Ledeni ratnici.[1]
Planinarstvo je dugi niz godina trpilo zbog loših sovjetsko - poljskih odnosa. Poljska je zemlja u kojoj postoji strast prema planinama, njihova sposobnost da se posvete penjanju, i da sve to prilagode političkoj i ekonomskoj situaciji u državi. Penjanje u zimskim uslovima sadrži veliku količinu patnje. Poljski penjači potpuno su se navikli na ovaj nivo napora (što su nazivali "umjetnošću patnje"), tokom velikog broja zimskih uspona na njihovim Tatrama.[2] Iz ambiciozne skupine brojnih penjača izdvajaju se pojedinci koji istovremeno predstavljaju i svjetske velikane:
- Andrzej Zawada, mentor i inspirator tadašnje generacije poljskih penjača
- Wanda Rutkiewicz, prva žena u Evropi sa usponom na Mount Everest
- Jerzy Kukuczka, drugi čovjek u svijetu sa osvojenim vrhovima preko 8.000 m.
- Krzysztof Wielicki, peti čovjek u svijetu sa osvojenim vrhovima preko 8.000 m.
- Leszek Cichy, prvi poljski penjač na Sedam vrhova
- Andrzej Czok i
- Wojciech Kurtyka, dobitnik Zlatnog cepina za životno djelo
.jpg)
Hindukuš
Tokom 1960-ih, dok još nisu išli u Himalaje, Poljaci su pažnju usmjerili na Hindukush, posebno u Afganistanu i vrh Noshaq (7.492 m.), drugi vrh po visini. Poslali su tamo nekoliko ekspedicija, ispenjali brojne rute, a legendarna Wanda Rutkiewicz je ostvarila prvi ženski uspon na ovaj vrh. Godine 1973, 13 februara, Andrzej Zawada i partner Tadeusz Piotrowski popeli su se na vrh, pri temperaturi od -40 stepeni C. Bio je to prvi zimski uspon na neki vrh preko 7.000 m, koji nikad nije ponovljen. Time su najavili i uspone na vrhove od 8000 m.[3]
Hindukuš je postao fokus poljskog istraživanja i mjesto za razvoj alpinizma. Savladavanje tehnike alpinizma na Tatrama različitih nivoa i promjena režima liberalizacije u poljskom društvu 1970-ih, omogućili su im kasnija dostignuća u Karakorumu i Himalajima. Poljaci su brzo smanjili razliku u odnosu na svjetski alpinizam i uključili se u natjecanje. Krajem XX vijeka bili su vodeća alpinistička sila u svijetu.
Himalaji
Godine 1974. Zawada i partner Zygmunt Heinrich pokušali su uspon na Lhotseu ali nisu uspjeli zbog nevremena. Dospjeli su do visine 8.250 m. Bio je to prvi uspon na visinu preko 8.000 m. u zimskim uslovima. Zbog toga se Zawada vratio sa ubjeđenjem da je uspon na vrhove preko 8.000 m. sasvim moguć.[4]
Sedamnaestog februara 1980. Leszek Cichy i Krzysztof Wielicki izveli su prvi zimski uspon na Mount Everest.[5] Ekspediciju je vodio Andrzej Zawade. Istovremeno dok je trajala ekspedicija Zawada je pravio plan za slijedeći uspon. Nakon samo mjesec dana trajanja priprema u Poljskoj Zawada je doveo novu ekspediciju. Andrzej Czok i Jerzy Kukuczka osvojili su Everest 19. maja, 1980. penjući se novom rutom po Jugozapadnoj strani . Bio je to jedini uspon da je Kukuczka koristio dodatni kisik prilikom uspona na 14 vrhova.
Zimski usponi na vrhove preko 8000 m.
Poljaci su se pokazali kao žilava grupa penjača. Ne samo da su osvojili brojne najviše vrhove, nego su to često činili u izuzetno teškim uslovima usred zime, birajući najizazovnije rute. Za njih su uvijek postojala neistražena mjesta. U nekim slučajevima činili su to solo usponima, bez upotrebe kiseonika. Upravo su im ta neumoljiva odlučnost i pionirski duh omogućili da budu među najboljima na svijetu.[6]
- 10 vrhova prvi su osvojili Poljaci, od toga jedan vrh (Shishapangma) kao kombinovani poljsko - italijanski tim (Piotr Morawski i Simone Moro)
- 7 prvih vrhova osvojili su Poljaci
- 13 poljskih alpinista je učestvovalo u osvanjima
- 3 penjača imaju po tri osvojena vrha: Krzysztof Wielicki (Mount Everest, Kangchenjunga, Lhotse), Jerzy Kukuczka (Dhaulagiri, Kangchenjunga, Annapurna) i Maciej Berbeka (Manaslu, Cho Oyu, Broad Peak).
Reference
- ^ "Wanda Rutkiewicz i zlatno doba poljskog alpinizma". culture.pl. Pristupljeno 13. 10. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ "Zlatne godine poljskog himalajizma: Uspjesi i tragedije od 1978 do 1989". tandfonline.com - 02.03.2020. Pristupljeno 13. 10. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ "Noshaq, Prvi zimski uspon". American Alpine Club. Pristupljeno 13. 10. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ "Ledeni ratnici: Poljska zlatna alpinistička generacija". blog.theclymb.com - 02.03.2020. Pristupljeno 13. 10. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ "Leszek Cichy i Krzysztof Wielicki - prije 35 godina osvojili Mount Everest". sport.onet.pl - 16.07.2015. Pristupljeno 13. 10. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ "Broad Peak, prvi zimski uspon poljske ekspedicije". .planetmountain.com - 05.03.2013. Pristupljeno 13. 10. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)