Radijalne klipne pumpe

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Radijalnu klipnu pumpu čini više cilindara koji su postavljeni radijalno, čije se ose sijeku u istoj tačci, i sve ose nalaze u jednoj ravni. Pumpa ima više cilindara sa klipovima koji su postavljeni radijalno, a klipovi se okreću oscilatorno-translatorno u odnosu na cilindarski blok i obrtno u odnosu na kućište. Obično je broj klipova neparan (5, 7 ili 9 ) zbog uravnoteženja Obrtanjem ulaznog kola obrće se cilindarski blok. Pošto je osa cilindarskog bloka ekscentrično postavljena u odnosu na kućišta klipovi se kreću pravolinijski oscilatorno. Pri kretanju u gornjoj polovini kruga klipovi uvlače radnu tečnost iz usisa, a u donjoj polovini je potiskuju kroz potis. Ove pumpe nisu samousisavajuće, pa stoga imaju poseban rezervoar kako bi se obezbijedio dovoljan pritisak tečnosti.

Podjela[uredi | uredi izvor]

Postoje dvije vrste radijalnih pumpi: pumpa sa rotorom i pumpa sa ekscentrom.

Osobine[uredi | uredi izvor]

Ove klipne pumpe rade sa vrlo visokim pritiscima (maksimalno 1000 bara), te imaju snagu do 3000kW. Pogodne su zbog niskog nivoa buke i zbog toga što nisu osjetljive na nečistoće. Garantuju dug radni vijek i visoku pozdanost u radu. Osim toga, postoji mogućnost regulisanja protoka promjenom ekscentriteta. U poređenju sa aksijalnim klipnim pumpama, radijalne klipne pumpe su većih dimenzija zbog radijalnog rasporeda klipova.

Koriste se za rad u teškim uslovima (npr. hidrauličkim sistemima presa). Mogu se koristiti u proizvodnji energije.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]