Razgovor:Ban

Titula Ban je (vjerovatno) avarskog porijekla i ne javlja se iskljucivo kod hrvata vec u najmanju ruku i kod bosanaca. --EmirA 22:17, 13 august 2006 (CEST)

ANEKS: Historiografska terminologija južnoslavenskih zemalja nikada, pa ni danas, nije bila predmetom otvorene i nadasve nepristrasne naučne rasprave. Sami nazivi državnih naroda, čitaj nacija, kao ni formulisanje pojma "porijeklo naroda", nikada do kraja nisu objašnjeni, upravo zbog jednostranih i tendencioznih, pa i fantastičnih institucionalnih tumačenja, što su isključivo bili i ostali proizvoljni produkti režimskih historičara. Poznato je da u slavenskom izrazu Pan (Ban?!) i danas znači gospodar, a proističe iz pranomadske (grčke) politeističke kulture u kojoj predstavlja vrhunsko božanstvo-zaštitnika šume i ćobanske zajednice, više đavoljeg, nego li ljudskog lika. Na Balkanu, vječnoj ćupriji na obostranim proputovanjima evroazijskih kultura od antičkog do srednjovijekovnog razdoblja, prelamali su se oblici latinskog i grčkog pisma sa varijantama runa i semitskih klinastih slova i naravno čitanja napisanog, što znači izravnog izgovaranja određenih znakova, pa tako imamo Bizant i Vizantiju, Stefan, Stevan, Stepan i tako u nedogled, gdje se neki usneni suglasnici mekšaju ili prekaljuju, več prema lokalnom govoru ili dijalektu. Čin hrvatskog Bana se u germanskom svijetu poredi sa terminom Markgrafen, što je u Rusiji bio Boljar, a sve skupa predstavlja oblasnog gospodara ili zemljišnog veleposjednika, nikako državnu ili državotvornu titulu. Banovi su na srednjevijekovnom zapadnom Balkanu gdje je uglavnom vladala Ugarska kraljevska kuća, zna se, bili vazali-upravitelji oblasnih zemljišnih posjeda (knez), ne samostalnih državnih cjelina i nikako gopsodari nekog vlastitog kulturnog etnosa. Tek (mogućim) osamostaljivanjem i promovisanjem najboljeg među jednakima u titulu kralja, započinje proces stvaranja šire samostalne države i konstituisanja državnog naroda (etnosa), što podrazumijeva vijekovni kontinuitet stanja i zbivanja u manje više nepromjenjivim granicama kraljevstva. I uvijek, kada se na ovu temu želi raspravljati, imajmo na umu da smo na našim historijskim vjetrometinama vječno odozgor sputavani i tek koliko jučer kao predstvanici vlastitog naroda počeli smo da se otvoreno javljamo u susjedstvu i argumentovano suprostavljamo jedni drugima, što je po sebi dobar, ali i bolan i dugoročan proces - ".....sto godina široka je, tisuć ljeta duboka je, valja nama preko rijeke...." Agić Nurija - Uppsala/S

Bosanski ban kao namjesnik hrvatskog vladara

"U prošlim vremenima u kraljevstvu Hrvata bio je ovakav običaj: bilo je sedam banova, koji su birali kralja u Hrvatskoj, kada bi kralj umro bez djece, naime ban Hrvatske prvi, ban bosanski drugi, ban Slavonije treći, ban Posige četvrti, ban Podravije peti, ban Albanije šesti, ban Sremi [= Hl'mi, Hum] sedmi..." - Supetarski kartular, Sv. Petar kraj Omiša, poč 14. st.

Treća banovina u državi Hrvatskoj u doba Petra Kresimira IV. bila je Bosna. - Ferdo Šišić, Povijest Hrvata, prvi dio. 1925.