Idi na sadržaj

Simo Dubajić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Rođenje (1923-09-01) 1. septembar 1923.
Kistanje, Kraljevina Jugoslavija
Smrt8. juli 2009(2009-07-08) (85 godina)
Beograd, Srbija
ČinMajor, potpukovnik

Simo Dubajić (Kistanje, 1. septembra 1923 - Beograd, 8. juli 2009)[1] bio je srpski nacionalistički političar rodom iz Hrvatske, poznat po tome kao što je kao jugoslavenski partizanski oficir sudjelovao u blajburškom masakru i bio prvi od sudionika tih događaja koji je o tome javno govorio.[2][3]

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Simo Dubajić je rođen 1923. godine u naselju Kistanje. U rodnom kraju završio je Gimnaziju te je kao 17-godišnjak postao član Saveza komunističke omladine Jugoslavije. Na kraju drugog svjetskog rata imao je čin majora. U toku rata dobio je komandu nad Motomehanizovanim odredom 4. armija JA. Sredinom maja 1945. došao je na tadašnju austrijsko-jugoslavensku granicu te su mu povjereni zarobljeni pripadnici kvislinških formacija - hrvatski ustaše i domobrani, srpski i crnogorski četnici, slovenski belogardjeci i dr. Dubajić je, prema kasnijem vlastitom svjedočenju, dobio zadatak da ih likvidira na Kočevskom rogu, što je i učinio od 26. maja do 5. juna 1945. Tada je strijeljano preko 30.000 ljudi. Dubajić je kasnije tvrdio da je sve vrijeme bio "pijan", ali da je naredio da se u jame gdje su bacani leševi dodatno baca eksploziv "kako nitko ne bi ostao živ".[3][4]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Umro Simo Dubajić, bivši partizanski zapovjednik optužen za masovni pokolj". index.hr (jezik: hrvatski). 11. 7. 2009. Pristupljeno 31. 1. 2019.
  2. ^ "Umro partizanski major optužen za pokolj 13 tisuća osoba: Dubajića su željeli pokopati u Hrvatskoj". Slobodna Dalmacija (jezik: hrvatski). 10. 7. 2009. Pristupljeno 31. 1. 2019.
  3. ^ a b "Simo Dubajić je teško bolestan: Priznao je da je pijan ubijao zarobljenike". index.hr (jezik: hrvatski). 31. 3. 2009. Pristupljeno 31. 1. 2019.
  4. ^ "Nekažnjeni genocid". Hrvatsko kulturno vijeće (jezik: hrvatski). 16. 7. 2014. Pristupljeno 31. 1. 2019.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]