Sindrom bijelog nosa

Myotis lucifugus sa sindromom bijelog nosa

Sindrom bijelog nosa (engleski: White nose syndrome - WNS) je slabo shvaćena bolest vezana za uginuće više od milion šišmiša. Ovo stanje, imenovano po prepoznatljivoj gljivičnoj izraslini oko njuške i na krilima većine oboljelih životinja, prvi put je primjećeno u pećini u okrugu Schoharie, New York, SAD, u februaru 2006. Nakon toga bolest se proširila na druge pećine u državi New York, a zatim i u ostale američke savezne države, kao i u Kanadu. U proljeće 2010. godine, ova bolest je nađena u preko 115 pećina i rudnika širom sjeveroistočnog dijela SAD-a, kao i južno u državi Tennessee, zapadno u Oklahomi, kao i u kanadskim provincijama Quebec i Ontario.

Mogući uzročnik

Istraživanje iz 2008. godine otkrilo je da gljivice nađene na njušci, krilima, ušima i ostalim izloženim tkivima inficiranih šišmiša pripadaju rodu Geomyces. Ove gljivice više podnose niže temperature od 20 °C i rastu na šišmišima za vrijeme njihove hibernacije u pećinama i rudnicima za vrijeme zime. Pretpostavlja se da gljivice dovode do ometanja normalnog toka hibernacije, dovodeći do toga da se šišmiši često bude iz ukočenosti u ugibaju od gladi. Simptomi povezani sa sindromom bijelog nosa su gubitak tjelesnih masti, neobično zimsko ponašanje (uključujući letenje) i smrt.