Smola

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Kap smole koja je nastala djelovanjem insekata

Smola je ugljikovodična izlučevina velikog broja biljaka, a posebno četinara. Ovisno o starosti i temperaturi, to je, manje ili više, tečni proizvod, koji sadrži različite hemijske sastojake. Smole se koriste u različite svrhe, kao što je proizvodnja terpentina i na njemu zasnovanih boja, sapuna, ljepila, parfema i sličnih korisnih supstanci.

Tvrde smole se upotrebljavaju za proizvodnju boja i cementirajućih ljepila. Sa druge strane, mehke smole, koje sadrže eterska ulja, koriste se u proizvodnji lijekova, tamjana i osvježivača prostorija.

Definicije[uredi | uredi izvor]

Posuda sa mladom smolom
Borova smola

[[Datoteka:Dragon's blood (Daemomorops draco).jpg|thumb|Droga od smole: "krvavi zmaj"]

Protium Sp.”

U mnogim europskim zemljama, nema suglasnosti o imenima smole i njenih derivata.

  • Smola je naziv koji obično uključuje čvrste ili pastaste supstance, rastvarljive u vodi, topive u alkoholu i eterskim uljima, koje gore u kontaktu sa zrakom; dobija se kao proizvod prirodnog izlučivbanja iz različitih biljaka.
  • Terpentin je skoro tečni sok, ljepljiv, mirisan i pikantnog okusa, ističe iz borova, jela, ariša i srodnih ćetinara. Uglavnom se koristi kao rastvaraču boja i lakova. Poznat je i kao [[balzam], a ponekad i kao smola.
  • Terpentinsko ulje se stvara od terpentina, a uglavnom se koristi kao rastvarač za boje i lakove. Ono je također poznat kao terpentina ili terpentin.
  • Rosin, rozin ili rošin je čvrsta smola, proizvod destilacije terpentina; koristi se u farmaciji i za druge svrhe. Ponekad se termin smola koristi samo za imenovanje čvrstog proizvod.

Pojam uključuje i sintetske supstance sa sličnim svojstvima prirodnih smola. Tako se sve smole dijele na

  • prirodne smole i
  • sintetičke smole.

Prirodne smole[uredi | uredi izvor]

Najpoznatije prirodne smole su:

Sintetske smole[uredi | uredi izvor]

Destilacija smola

Najčešće sintetske smole su:

Sastav[uredi | uredi izvor]

Smola je složena mješavina terpena, smole kiseline, masnih kiselina i ostalih složenih komponenti: alkohola, estera itd. Omjer svake komponente je u zavisnosti od vrste i geografskog porijekla biljaka. Tipske vrijednosti za četinare su:

Destilacijom na sobnojtemperaturi, moguće je razdvojiti dvije frakcije:

  • čista smola: 60-75%,
  • terpentina i voda: 15 do 25%

Proizvodi[uredi | uredi izvor]

Smole[uredi | uredi izvor]

Smolu, koja se uglavnom sastoji od terpena i njegovih derivata, proizvodi većina biljaka. Najčešći terpeni u smoli su biciklični alfa-pineni, beta-pinen, delta-3 karen i sabinen, monociklični terpeni limonen i terpinolen, te manje količine od tricikličnih seskviterpena, kao što su longifolen, kariofilen i delta-kadinen. Neke smole sadrže visok udio smolnih kiselina. Pojedinačne komponente smole mogu biti odvojene frakcijskom destilacijom.

Najpoznatiji primjeri biljnih smola su ćilibar, Gilandov balzam, balzam, kanada balzam, izlučevije vrsta roda Boswellia, kopal drveća iz porodice Dipterocarpaceae, zmajeve krvi (rod ‘’Dracaena), [[elemi], tamjan, Boswellia sacra, galbanuma iz Ferula gummos. Tu spadaju i gume Lignum vitae (drvo života), smole drveća iz roda Guaiacum, kauguma iz Agathis australis, labdanum od mediteranskih vrsta roda Cistus, mastike Pistacia lentiscus, iz žbunova roda Commiphora, sandarak smole iz Tetraclinis articulata (nacionalno drvo Malte, stiraks (benzoinska smola iz različitih vrsta roda Styrax), spinifeks smola iz Australije (rod [[Spinifex) i terpentin, destilat borove smole. Ćilibar je fosilna smola crnogoričnih i drugih vrsta drveća. Kopal, kauri guma, damar i druge smole mogu se naći kao subfosilni depoziti. Subfosilni kopal može se razlikovati od originalnih fosilnih ćilibara jer postaje ljepljiv kada se na njega stavi kap rastvarača, kao što su aceton ili hloroform.

Fosilne smole[uredi | uredi izvor]

Neke smole se mogu naći u fosilnom obliku, a u ovoj kategorijii, najpoznatiji je ćilibar. Afrički kopal i [kauri guma]] sa Novog Zelanda su u polufosilnim tragovima.[1]

Mehke smole[uredi | uredi izvor]

Glavni članak: Smolarenje
Ekstremno viskozna smola nastaje istiskivanjem iz zrelog debla Araucária columnaris .

Prikupljanje i prerada stvrdnutih smola, te uklanjanje nestabilnih komponenti terpena putem destilacije, poznato je kao smolarenje. Tipična sirova novonastala smola je transparentna ili prozirna masa, sa staklastim lomom i blago žute ili smeđe boje, bez mirisa ili imaju samo blagim mirisom i okusom terpentina. Ne rastvara se u vodi, a uglavnom je topiv u alkoholu, eterskim uljima, etrima i vrućim masnim uljoma, a omekšava se i topi pod uticajem topline i gori sa svijetlim ali dimljivim plamenom.

Mlade smole se sastoje od kompleksnih mješavina različitih tvari, uključujući organske kiseline zvane smolne kiseline . One su u uskoj vezi sa terpenims, a proizlaze iz njih putem parcijalne oksidacije. Smolne kiseline mogu se rastvoriti u alkalnima, kada se formiraju smolni sapuni, kod kojih su pročišćene smolne kiseline regeneriraju tretmanom sa kiselinama. Primjeri smolnih kiselina su abijetinska kiselina (divlja kiselina), C20H30O2, plikatinska kiselina iz kedra i pimarna kiselina, C20H30o2, sastavni dIo galipotne smole. Abijetinska kiselina se može izvući iz smole putem vrućeg alkohola; kristalizira i, putem oksidacije, daje trimetilnu kiselinu, izoftalnu i terebinsku kiselinu. Pimarna kiselina liči abijetinskoj, u koju prelazi kada se destilira u vakuumu; sastoji od tri izomera.

Stvrdnute smole se mogudobiti i iz borova i nekih drugih biljaka, uglavnom četinara, u proizvodnji putem kuhanja svježe tečne smole da se odstrane isparljive tečnosti (terpenske komponente).[2][3][4] Propolis,koji se sastoji uglavnom od smola prikupljenih iz biljaka, kao što su topola i četinari, koriste pčele za zatvaranje praznina u svojim košnicama.[5]

Biološki značaj[uredi | uredi izvor]

Smola štiti stabala od vanjskih povreda kore i od parazitskih insekata. Ako insekt uđe pod koru drveta, na ulazu počinje lučenje smole koja zatvara ranu i onemogućava disanje insekta. Zdrava stabla su u stanju da se odupru napadima insekata na koru, a slaba ili bolesna stabala proizvode malo smole i podložna su značajnom slabljenu životnih funkcija, nakon masvnijih napada insekata.

Smola je i značajna gradivna komponenta drvne mase, jer impregnira i čvršće povezuje ligninske, celulozne i druge sastavne dijelove stabala.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Grimaldi D (1996): Amber: Window to the Past. American Museum of Natural History.
  2. ^ Fiebach, Klemens; Grimm, Dieter (2000). "Resins, Natural". Ullmann's Encyclopedia of Industrial Chemistry. ISBN 978-3-527-30673-2. doi:10.1002/14356007.a23_073. 
  3. ^ Bittrich, V.; Amaral, Maria C. E. (1996). "Flower morphology and pollination biology of some Clusia species from the Gran Sabana (Venezuela)". Kew Bulletin 51 (4): 681–694. doi:10.2307/4119722. 
  4. ^ Gonçalves-Alvim, Silmary de Jesus (2001). "Resin-collecting bees (Apidae) on Clusia palmicida (Clusiaceae) in a riparian forest in Brazil". Journal of Tropical Ecology 17 (1): 149–153. doi:10.1017/s0266467401001092. 
  5. ^ Simone-Finstrom, M.; Spivak, M. (2010). "Propolis and bee health: The natural history and significance of resin use by honey bees". Apidologie 41 (3): 295–311. doi:10.1051/apido/2010016. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]