Standardna genetika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Hromosom X hromosomske garniture čovjeka, bbr>sa obilježenim genskim lokusima.

Definicija[uredi | uredi izvor]

Standardna genetika ili "unaprijedna genetika" (eng. forward genetics) je jedan od pristupa utvrđivanja genetičke osnove koja je odgovorna za kontrolu određenog fenotipa. Početni postupci su se zasnivali na generiranje mutanata pomoću zračenja, hemikalija ili insercijske mutageneze (npr. prenosivih elemenata). Naknadni ukrštanjem su dobijane recesivno homozigotne mutantne jedinke, a zatim je gen uključivan u genske mape. Ovaj pristup se može se shvatiti kao kontrast obratnoj genetici, koja određuje funkciju gena. analizirajući fenotipske efekte promijenjenih DNK sekvenci.[1][2][3]

Mutantni fenotipovi su često primijećeni dugo prije nego što je bilo kakve ideje koji gen je za njih odgovoran, što bi moglo dovesti do gena se ispoljava kao mutantni fenotip (npr. Drosophila ružičasti gen koji je dobio ime po boji očiju kod mutanta).[4]

Opće tehnike[uredi | uredi izvor]

  • U životnu okolinu se generiraju stotine hiljada mutagena. Kemikalije poput etilmetanezulfonata (EMS) izazvaju nasumične tačkaste mutacije. Ova vrsta mutagena može biti i korisna, jer je lako primjenjiva na svaki organizam, ali takve mutacije mogu biti vrlo teške za mapiranje gena.
  • Mutageni se također mogu biti insercijske prirode. Na primjer, prenosivi elementi koji sadrži genetički marker u genom se mobiziraju nasumično. Ovi transpozoni su često modificirani samo jednom, a jednom umetnuti u genom, s odabranim marom, mogu se koristiti za identifikaciju mutagenizirane jedinke.
  • Kada je umetnut poznati fragment DNK mapiranje i kloniranje gena je mnogo lakše. Druge metode kao što je korištenje zračenja za izazovanje delecija i hromosomskih reorganizacija također može koristiti za generiranje novih mutanata.
  • Kada je gen promijenjen i genetički snimljen, obično se izvodi dopunski test da bi se potvrdilo da mutantni fenotipovi proizlaze iz istog gena ako su mutacije recesivne. Ako potomstvo dva recesivna mutanta ima normalan (izvorni) fenotip, onda se može zaključiti da takav fenotip određuje više od jednog gena. Tipski, aleli se ispoljavaju snažnije ako se ukrštanje nastavi u nizu narednih generacija.
  • Genska mapa se zatim može kreirati pomoću genetičkog vezivanja i genetičkih markera, a onda gen od interesa može biti kloniran i sekvenciran. Ako postoji mnogo alela istog gena, pregled podataka će biti zasićen i postaje izvjesno da su svi geni uključeni kontrolu nađene fenotipske oznake.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ King R. C., Stransfield W. D. (1998): Dictionary of genetics. Oxford niversity Press, New York, Oxford, ISBN 0-19-50944-1-7; ISBN 0-19-509442-5.
  2. ^ Rieger R. Michaelis A., Green M. M. (1976): Glossary of genetics and cytogenetics: Classical and molecular. Springer-Verlag, Heidelberg - New York, ISBN 3-540-07668-9; ISBN 0-387-07668-9.
  3. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  4. ^ http://bio.lmu.de/~parsch/evogen/ForRevGen.pdf%7Cpublisher=Ludwig-maximilians-universitat[mrtav link] Munchen.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]