Trofim Lisenko
| Trofim Denisovič Lisenko | |
|---|---|
 Lisenko 1938. godine | |
| Rođenje | 29. septembar 1898. Karlivka, Gubernija Poltava, Rusko Carstvo |
| Smrt | 20. novembar 1976 (78 godina) Moskva, SSSR |
| Državljanstvo | SSSR |
| Polje | Biologija Agronomija |
| Institucija | Ruska akademija nauka |
| Poznat(a) po | Odbijanje Mendelovih zakona Lisenkoizam Vernalizacija |
Trofim Denisovič Lisenko (ruski: Трофи́м Дени́сович Лысе́нко, ukrajinski: Трохи́м Дени́сович Лисе́нко, 29. septembar 1898. – 20. novembar 1976.) bio je sovjetski agronom i biolog. Kao student, Lisenko se počeo zanimati za poljoprivredu, gdje je radio na nekoliko različitih projekata, od kojih je jedan uključivao utjecaje temperaturnih promjena na životni ciklus biljaka. To ga je kasnije dovelo do razmišljanja o tome kako bi mogao iskoristiti ovaj rad za transformaciju ozimne pšenice u proljetnu pšenicu. Na ruskom je proces nazvao "rusizacijom", a kasnije ga je preveo kao "vernalizacija". Lisenko je bio snažni pobornik mekog nasljeđivanja i odbacio mendelizam u genetici u korist pseudonauke – ideje nazvane Lisenkoizam.[1] Lisenko je bio snažan zagovornik mekog nasljeđivanja i odbacio je Mendelovu genetiku u korist pseudonaučnih.[2][3]
Njegovo eksperimentalno istraživanje poboljšanja prinosa žitarica donijelo mu je podršku sovjetskog vođe Josifa Visarionoviča Staljina, posebno nakon gladi i gubitka produktivnosti zbog prisilne kolektivizacije u nekoliko regija Sovjetskog Saveza, ranih 1930-ih. Lisenko je postao direktor Sovjetskog instituta za genetiku Akademija nauka 1940. godine, a ostvarivanje političkog uticaja i moći dodatno je osiguralo njegove antimendelovske doktrine u sovjetskoj nauci i obrazovanju.
Sovjetski naučnici koji su se odbili odreći genetike otpušteni su s položaja i ostavljeni u siromaštvu. Stotine, ako ne i hiljade drugih su zatvoreni. Nekoliko njih osuđeno je na smrt kao državni neprijatelji, uključujući botaničara Nikolaja Vavilova. Naučno neslaganje s Lisenkovim teorijama o nasljeđivanju okolišnih promjena formalno je zabranjeno u SSSR-u 1948. godine.
Iako je Lisenko ostao na svom položaju u Institutu za genetiku do 1965. godine,[4] njegov utjecaj na sovjetske poljoprivredne prakse smanjio se nakon Staljinove smrti 1953.
Djela
[uredi | uredi izvor]- Nasljednost i njegova varijabilnost (1945)
- Današnja nauka o biologiji (1948)
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Graham, Loren R. (2006). Moscow stories. Bloomington, IN: Indiana University Press. ISBN 9780253000743. OCLC 639352894.
- ^ Sterling, Bruce (juni 2004). "Suicide by pseudoscience". Wired (12.06). CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Gordin, Michael D. (2012). "How Lysenkoism became pseudoscience: Dobzhansky to Velikovsky". Journal of the History of Biology. 45 (3): 443–68. doi:10.1007/s10739-011-9287-3. PMID 21698424.
- ^ "Encyclopædia Britannica Online". Lysenko, Trofim Denisovich. 16. 8. 2013. Arhivirano s originala, 21. 7. 2012. Pristupljeno 26. 1. 2014.