Virtualni privatni server

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Virtualni privatni server (VPS, također se naziva eng.Virtual dedicated server ili VDS) jeste način particioniranja fizičkog server računara na više poslužitelja tako da svaki ima mogućnosti vlastitog namjenskog stroja. Svaki virtualni server može pokrenuti vlastiti punopravni operativni sistem, a svaki server može biti samostalno restartovan.

U praksi podjela jednog servera, tako da izgleda kao više servera je dugo bila uobičajena praksa u mainframe računarima, ali nakon oživljenja u posljednje vrijeme sa razvojem softvera i tehnologije virtualizacije koristi se za druge arhitekture.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Fizički server se pokreće normalno. On zatim pokreće program koji pokreće svaki virtualni server unutar virtualnog okruženja (slično kao emulator). Virtualni serveri nemaju direktan pristup hardveru i obično se dignuti iz disk image-a.

Postoje dvije vrste virtualizacije: hardverska i softwerska. U tipičnoj softverskoj virtualnoj okolini, virtualni strojevi dijele isti kernel i zapravo zahtijevaju zajedničke glavne resurse. Takva virtualizacija normalno ima mnoge prednosti u web hostingu. Glavni primjeri su Xen, Virtuozzo, HyperVM, Vserver i OpenVZ koji je ključni kernel oba Virtuozzo i HyperVM.

U hardverski baziranoj virtualizaciji, virtualizacija je mehanizam particije pravih hardverskih resursa. U praski nikakve realtime izmjene nisu moguće bez ponovnog pokretanja softver-a. Takvo okruženje je potencijalno više siguran u smislu da je manje podložan "Kvaliteta usluge preslušavanja" između VM primjer, s druge strane, njegova sigurnost obično ovisi o ispravnosti TCB-a . To je uobičajeno u poduzetništvu/ komercijalne implementacije. Primjeri uključuju Microsoft Virtual Server, VMware ESX Server i Xen.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]