Čaj

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Čaj
Čajni listovi kod zhong čaja
Vrstatoplo ili hladno piće
DržavaKina[1]
Biljka čaja (Camellia sinensis)
Camellia sinensis

Čaj (kin. 茶, korejski 차, hindski चाय „chai“), misli se na kineski čajevac, aromatično je piće obično pripremano sipanjem vruće ili ključale vode preko osušenih listova biljke Camellia sinensis, zimzelenog žbuna autohtonog u Aziji.[2] U bosanskom jeziku termin čaj označava uglavnom biljni čaj (od nane, kamilice i sl.). Nakon vode, čaj je najšire upotrebljavan napitak u svijetu.[3] Neki čajevi, poput Dardžilinga i kineskog zelenog čaja, imaju osvježavajući, blago gorki i oštar okus,[4] dok ostali imaju znatno drugačije profile koji ubrajaju slatke, orašaste, cvijetne ili travnate reference.

Čaj potječe iz Kine, vjerovatno kao medicinsko piće.[5] Došao je na Zapad preko portugalskih svećenika i trgovaca, koji su ga predstavili tokom 16. vijeka.[6] Pijenje čaja postalo je moderno među Britancima tokom 17. vijeka, koji su počeli veliku proizvodnju i komercijalizaciju biljaka u Indiji da bi zaobišli kineski monopol tog vremena.[7]

Izraz biljni čaj obično označava infuzije voća ili biljaka napravljenih bez biljke čaja, kao što su natapanje šipurka, kamilice ili roibosa. Ovi su također poznati kao tisanes ili biljne infuzije da se razlikuju od "čaja" kao što se obično tumači.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Kineski znak za čaj je , originalno napisan sa dodatnom crticom  (izgovara se tu, koristi kao riječ za gorku biljku), i dobija svoju trenutnu formu tokom Tang Dinastije kako se koristilo raspravi u 8. vijeku u vezi čaja, Klasično djelo o čaju.[8][9][10] Riječ se izgovara različito u različitim varijantama kineskog jezika, kao što je chá u mandarinskom, zo i dzo u wu kineskom, te ta i te u min kineskom.[11] Jedna sugestija je da su se različiti izgovori možda pojavili od različitih riječi za čaj u drevnoj Kini, naprimjer tu (荼) je možda prerastao u ;[12] historijski fonologisti ipak smatraju da cha, te i dzo svi dolaze od istog korijena sa rekonstruisanim izgovorom dra (dr- predstavlja samostalan suglasnik za retrofleks d), koji se promijenio zbog smjene zvuka kroz vijekove.[14] Ostale drevne riječi za čaj ubrajaju jia (, definisano kao "gorko tu" tokom Han dinastije), she (), ming () i chuan (), sa riječi chuan koja je jedina druga riječ i dalje u upotrebi za čaj.[14][13] Većina, kao mandarinski i kantonski, izgovaraju ga duž linije cha, ali hokien varijante duž južne obale Kine i u jugoistočnoj Aziji izgovaraju ga kao teh. Ova dva izgovora napravili su odvojene puteve u ostale jezike svijeta:[14]

  • Te je iz dijalekta amoy  južne Fujian provincije. Došlo je do Zapada sa luke grada Xiamena (Amoy), prilikom većeg kontakta sa zapadnoevropskim trgovcima kao što su Holanđani, koji su ga raširili zapadnom Evropom.
  • Cha je iz kantonskog chàh u gradu Guangzhou (Canton) i lukama Hong Konga i Macaua, također velikih tačaka kontakta, posebno sa Portugalcima, koji su raširili izraz po Indiji u 16. vijeku. Koreanski i japanski izgovori riječi cha, ipak, nisu došli iz kantonskog, nego su posuđeni u korejski i japanski jezik tokom ranijih perioda kineske historije.

Najraširenija forma chai došla je iz perzijskog jezika چای chay. I châ i chây forme mogu se naći u perzijskim rječnicima.[15] Oni su nastali od sjevernokineskog izgovora chá,[16] što je prošlo put svile do centralne Azije i Perzije, gdje je uzeto iz perzijskog gramatičkog sufiksa -yi prije dolaska u ruski, arapski, urdu, turski, itd.[17]

Porijeklo i historija[uredi | uredi izvor]

Japanska slika iz 19. vijeka koja oslikava Shennonga: kineska legenda Shennong sa pronalaskom čaja.[18]

Biljke čaja autohtone su istočnoj i južnoj Aziji, i vjerovatno potječu oko dodirnih tačaka zemalja sjeverne Burme i jugozapadne Kine.[19] Statistička klaster analiza, broj hromosoma, lahka hibridizacija i različiti tipovi intermedijarnih hibrida i spontanih poliploida indiciraju da najvjerovatnije jedno mjesto nastanka postoji za Camellia sinensis, područje koje ubraja sjeverni dio Burme, te Yunnan i Sichuan provincije Kine.[19] Pijenje čaja je najvjerovatnije počelo tokom Shang dinastije u Kini, kada je korišten u medicinske svrhe.[5] Vjeruje se da, ubrzo poslije, "po prvi put, ljudi su počeli kuhati lišće čaja radi konzumiranja u koncentriranoj vodi bez dodataka ostalih listova ili biljaka, nego koristeći čaj kao gorak pak stimulativan napitak, radije nego medicinsko sredstvo."[5]

Kineske legende pridjevaju otkrivanje čaja Shennongu u 2737 p.n.e.[18] Kineski izumitelj bio je prva osoba koja je izumila sjeckalicu za čaj.[20] Prvo zabilježeno pijenje čaja je u Kini, sa najranijim zapisima iz 10. vijeka p.n.e.[21][22] Naredni rani kredibilni zapis pijenja čaja datira u 3. vijek n.e., u medicinskom tekstu autora Hua Tuo, koji tvrdi, "piti gorak čaj neprekidno čini da čovjek razmišlja bolje." Slijedeća rana referenca čaja je nađena u pismu kojeg je napisai general Qin dinastije, Liu Kun.[23] Čaj je bio uobičajeno piće tokom Qin dinastije (3. vijek p.n.e.) i postalo je veoma popularno tokom Tang dinastije, kada se raširilo u Koreju, Japan i Vijetnam. U Indiji, pio se zbog medicinskih svrha u dugim ali neodređenim periodima, ali osim kod Himalajske regije čini se da nije bio korišten kao piće sve dok Britanci nisu tamo predstavili kineski čaj.

Stanica za vaganje čaja: Batumi, Rusko carstvo prije 1915.

Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Fabrika čaja u Tajvanu

Čaj je najpopularnije piće koje se proizvodi i konzumira u svijetu, izjednačavajući sve ostale – uključujući kahvu, čokoladu, gazirana pića i alkohol – kombinirano.[3] Veći dio čaja koji se konzumira van istočne Azije proizvodi se na velikim plantažama na brdovitim regijama Indije i Sri Lanke, i prodaje se većim proizvođačima. U suprotnosti sa velikoserijskom industrijskom proizvodnjom su više manjih "bašti," ponekad miniskulne plantaže, koje proizvode jako prodavane čajeve koje veličaju gurmani. Ovi čajevi su i rijetki i skupi, i mogu biti u usporedbi sa nekim od najskupljih vina u ovom smislu.

Indija je svjetska najveća nacija po ispijanju čaja,[24] iako konzumiranje po stanovniku ostaje 750 grama po osobi svake godine. Turska, sa 2,5 kg čaja koji se konzumira po osobi po godini, najveća je svjetska država u konzumiranju po stanovniku.[25]

Skladištenje[uredi | uredi izvor]

Stanja skladišta i tip determiniraju rok trajanja čaja. Onaj kod crnog čaja je duži od onog kod zelenog. Neki, kao što je cvijetni čaj, mogu trajati samo mjesec ili slično. Ostali, kao pu-erh, poboljšavaju se starenjem.

Da bi ostao svjež i da se zaštiti od buđi, čaj treba biti zaštićen od toplote, svjetlost, zraka i vlage. Čaj mora biti čuvan na sobnoj temperaturi u uskom zračnom kontejneru. Crni čaj u vreći unutar zatvorenog neprovidnog kanistera može biti čuvan dvije godine. Zeleni čaj propada brže, često u manje od godinu. Čvrsto valjani barutni čaj traje duže od više otvorenih listova Chun Mee čaja.

Trajanje u skladišenju za sve čajeve može biti produžen korištenjem sredstva za sušenje ili paketa koji apsorbuju oksigen, vakuumsko zaptivanje ili hlađenje u uskim zračnim kontejnerima (osim zelenog čaja, gdje je diskretna upotreba hlađenja ili zamrzavanja preporučljiva i temperaturna promjena na minimumu).[26]

Hemijski sastav[uredi | uredi izvor]

Fizički gledano, čaj ima svojstva i rastvora i suspenzije. To je otopina svih spojeva topivih u vodi koji su ekstrahovani iz listova čaja, kao što su polifenoli i aminokiseline, ali je suspenzija kada se uzmu u obzir sve netopive komponente, kao što je celuloza u listovima čaja. Čajne vrečice su među najkonzumiranijim napitcima u svijetu.[27]

Kofein čini oko 3% suhe težine čaja, što znači između 30 i 90 miligrama po šolji od 250 mililitara u zavisnosti od vrste, brenda[28] i načina kuhanja.[29] Studija je pokazala da se sadržaj kofeina u jednom gramu crnog čaja kretao od 22 do 28 mg, dok se sadržaj kofeina u jednom gramu zelenog čaja kretao od 11 do 20 mg, što odražava značajnu razliku.[30] Čaj također sadrži male količine teobromina i teofilina, koji su ksantini i stimulansi, slični kofeinu.[31]

Trpkost čaja može se pripisati prisustvu polifenola. Ovo su najzastupljenija jedinjenja u listovima čaja, koja čine 30-40% njihovog sastava.[32] Polifenoli u čaju uključuju flavonoide, epigalokatehin galat (EGCG) i druge katehine.[33][34] Iako je bilo preliminarnih kliničkih istraživanja o tome da li zeleni ili crni čajevi mogu zaštititi od različitih bolesti, nema dokaza da polifenoli čaja imaju bilo kakav učinak na zdravlje ili da smanjuju rizik od bolesti.[35][36]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Fuller, Thomas (21. 4. 2008). "A Tea From the Jungle Enriches a Placid Village". The New York Times. New York. str. A8.
  2. ^ Martin, p. 8
  3. ^ a b Alan Macfarlane; Iris Macfarlane (2004). The Empire of Tea. The Overlook Press. str. 32. ISBN 1-58567-493-1.
  4. ^ Penelope Ody, (2000). Complete Guide to Medicinal Herbs. New York, NY: Dorling Kindersley Publishing. str. 48. ISBN 0-7894-6785-2.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
  5. ^ a b c Mary Lou Heiss; Robert J. Heiss (23. 3. 2011). The Story of Tea: A Cultural History and Drinking Guide. Random House. str. 31. ISBN 978-1-60774-172-5. By the time of the Shang dynasty (1766–1050 BC), tea was being consumed in Yunnan Province for its medicinal properties
  6. ^ Bennett Alan Weinberg; Bonnie K. Bealer (2001). The World of Caffeine: The Science and Culture of the World's Most Popular Drug. Psychology Press. str. 63. ISBN 978-0-415-92722-2. The Portuguese traders and the Portuguese Jesuit priests, who like Jesuits of every nation busied themselves with the affairs of caffeine, wrote frequently and favorably to compatriots in Europe about tea.
  7. ^ http://www.teamuse.com/article_000803.html
  8. ^ Albert E. Dien (2007). Six Dynasties Civilization. Yale University Press. str. 362. ISBN 978-0-300-07404-8.
  9. ^ Bret Hinsch (2011). The ultimate guide to Chinese tea.
  10. ^ Nicola Salter (2013). Hot Water for Tea: An inspired collection of tea remedies and aromatic elixirs for your mind and body, beauty and soul. ArchwayPublishing. str. 4. ISBN 978-1-60693-247-6.
  11. ^ Peter T. Daniels, ured. (1996). The World's Writing Systems. Oxford University Press. str. 203. ISBN 978-0-19-507993-7.
  12. ^ Keekok Lee (2008). Warp and Weft, Chinese Language and Culture. Eloquent Books. str. 97. ISBN 978-1-60693-247-6.
  13. ^ "Why we call tea "cha" and "te"?", Hong Kong Museum of Tea Ware, arhivirano s originala, 16. 1. 2018, pristupljeno 20. 6. 2015
  14. ^ Dahl, Östen. "Feature/Chapter 138: Tea". The World Atlas of Language Structures Online. Max Planck Digital Library. Pristupljeno 4. 6. 2008.
  15. ^ Mair i Hoh 2009, str. 263.
  16. ^ "Chai". American Heritage Dictionary. Arhivirano s originala, 18. 2. 2014. Pristupljeno 21. 6. 2015. Chai: A beverage made from spiced black tea, honey, and milk. ETYMOLOGY: Ultimately from Chinese (Mandarin) chá.
  17. ^ "tea". Online Etymology Dictionary. The Portuguese word (attested from 1550s) came via Macao; and Rus. chai, Pers. cha, Gk. tsai, Arabic shay, and Turk. çay all came overland from the Mandarin form.
  18. ^ a b Yee, L. K., Tea’s Wonderful History, The Chinese Historical and Cultural Project, arhivirano s originala, 3. 8. 2002, pristupljeno 17. juni 2013, year 1996–2012 Greška kod citiranja: Neispravna oznaka <ref>; naziv "laura2" definiran je nekoliko puta s različitim sadržajem
  19. ^ a b Yamamoto, T; Kim, M; Juneja, L R (1997). Chemistry and Applications of Green Tea. CRC Press. str. 4. ISBN 0-8493-4006-3. For a long time, botanists have asserted the dualism of tea origin from their observations that there exist distinct differences in the morphological characteristics between Assamese varieties and Chinese varieties... Hashimoto and Shimura reported that the differences in the morphological characteristics in tea plants are not necessarily the evidence of the dualism hypothesis from the researches using the statistical cluster analysis method. In recent investigations, it has also been made clear that both varieties have the same chromosome number (n=15) and can be easily hybridised with each other. In addition, various types of intermediate hybrids or spontaneous polyploids of tea plants have been found in a wide area extending over the regions mentioned above. These facts may prove that the place of origin of Camellia sinensis is in the area including the northern part of the Burma, Yunnan, and Sichuan districts of China.
  20. ^ The History of Tea – Tea Bags and Makers[mrtav link]. Inventors.about.com (9 April 2012). prikazano 13. maja 2013.
  21. ^ Tea. Encarta. Arhivirano s originala, 8. 3. 2008. Pristupljeno 23. 7. 2008.
  22. ^ "Tea". The Columbia Encyclopedia Sixth Edition.
  23. ^ Martin, str. 29: "počevši u 3. vijeku n.e., reference vezane za čaj čine se kredibilnije, posebno one iz vremena of Hua T'oa, veoma poštovanog ljekara i hirurga"
  24. ^ Sanyal, Amitava (13. 4. 2008). "How India came to be the largest tea drinking nation". Hindustan Times. New Delhi. str. 12. Arhivirano s originala, 11. 6. 2014. Pristupljeno 20. 6. 2015.
  25. ^ Euromonitor International (13. 5. 2013). "Turkey: Second biggest tea market in the world". Market Research World. Arhivirano s originala, 17. 1. 2013. Pristupljeno 25. 11. 2012.
  26. ^ "Green Tea Storage" (PDF). Pristupljeno 15. juli 2009.
  27. ^ Yang, Ziyin; Baldermann, Susanne; Watanabe, Naoharu (1. 10. 2013). "Recent studies of the volatile compounds in tea". Food Research International. Tea – from bushes to mugs: composition, stability and health aspects (jezik: engleski). 53 (2): 585–599. doi:10.1016/j.foodres.2013.02.011. ISSN 0963-9969.
  28. ^ Weinberg, Bennett Alan & Bealer, Bonnie K. (2001). The World of Caffeine: The Science and Culture of the World's Most Popular Drug. Routledge. str. 228. ISBN 978-0-415-92722-2.
  29. ^ Hicks MB, Hsieh YP, Bell LN (1996). "Tea preparation and its influence on methylxanthine concentration" (PDF). Food Research International. 29 (3–4): 325–330. doi:10.1016/0963-9969(96)00038-5. Arhivirano (PDF) s originala, 3. 2. 2013. Pristupljeno 13. 5. 2013.
  30. ^ Chatterjee A, Saluja M, Agarwal G, Alam M (2012). "Green tea: A boon for periodontal and general health". Journal of Indian Society of Periodontology. 16 (2): 161–167. doi:10.4103/0972-124X.99256. PMC 3459493. PMID 23055579.
  31. ^ Graham, HN (1992). "Green tea composition, consumption, and polyphenol chemistry". Preventive Medicine. 21 (3): 334–350. doi:10.1016/0091-7435(92)90041-f. PMID 1614995.
  32. ^ Harbowy, ME (1997). "Tea Chemistry". Critical Reviews in Plant Sciences. 16 (5): 415–480. doi:10.1080/713608154.
  33. ^ Ferruzzi, MG (2010). "The influence of beverage composition on delivery of phenolic compounds from coffee and tea". Physiol Behav. 100 (1): 33–41. doi:10.1016/j.physbeh.2010.01.035. PMID 20138903. S2CID 207373774.
  34. ^ Williamson G, Dionisi F, Renouf M (2011). "Flavanols from green tea and phenolic acids from coffee: critical quantitative evaluation of the pharmacokinetic data in humans after consumption of single doses of beverages". Mol Nutr Food Res. 55 (6): 864–873. doi:10.1002/mnfr.201000631. PMID 21538847.
  35. ^ "Green Tea". National Center for Complementary and Integrative Health, US National Institutes of Health, Bethesda, MD. 2014. Arhivirano s originala, 2. 4. 2015. Pristupljeno 25. 10. 2014.
  36. ^ "Summary of Qualified Health Claims Subject to Enforcement Discretion:Green Tea and Cancer". Food and Drug Administration, US Department of Health and Human Services. oktobar 2014. Arhivirano s originala, 15. 10. 2014. Pristupljeno 25. 10. 2014.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]