Bogić Bogićević

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bogić Bogićević
Rođenje Ugljevik, Bosna i Hercegovina

Bogić Bogićević, bosanskohercegovački političar, član Predsjedništva SFRJ od 16. maja 1989 do septembra 1991. godine. Za člana Predsjedništva SFRJ izabran je referendumom građana BiH, 25. juna 1989 godine, između pet kandidata, te tako, postao prvi, demokratski izabran član Predsjedništva SFRJ iz SR BiH.

Sudionik je historijske sjednice Predsjedništva SFRJ, održane 12. marta 1991. godine kada je ovaj organ odlučivao o uvođenju vanrednog stanje u SFRJ. Formalno, vojni vrh predlaže podizanje borbene gotovosti, ali je stvarni cilj bio uvesti vojnu upravu u Sloveniju i Hrvatsku te srušiti republička rukovodstva u Makedoniji i BiH. [1] [2]

Na iznenađenje pro-miloševićevskih članova Predsjedništva, iako i sam Srbin, Bogićevićev glas protiv, spriječio je vojnu intervenciju JNA. Iz tog perioda datira njegova izjava:

Citat „Ja jesam Srbin, ali ne po profesiji...“

Zajedno sa makedonskim članom Predsjedništva Vasilom Turpukovskim, bio je posrednik u pregovorima između slovenačke vlade i Vrhovne komande JNA o puštanju regruta i deblokadi kasarni tokom desetodnevnog rata koji se vodio između slovenačke Teritorijalne odbrane i JNA.[2]

Ratni period 1992.-1995. godine proveo je u Sarajevu. Bio je poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH, potpredsjednik Socijaldemokratske partije BiH te predsjednik Olimpijskog komiteta BiH.

2002 godine predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, odlikovao ga je "Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom" za njegov značajan doprinos nezavisnosti i cjelovitosti RH te zauzimanju za postizanje mirnog rješenja.

1999 godine dobio je Plaketu humanizma, koju dodjeljuje Stalni komitet Internacionalne lige humanista.

2006 godine Međunarodni centar za mir Sarajevo dodijelio mu je tradicionalnu nagradu Sloboda.

Bogić Bogićević živi i radi u Sarajevu.

Reference[uredi | uredi izvor]

Wikicitat
Wikicitat: Bogić Bogićević