Bosanska imena

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Crystal Clear action spellcheck.png Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.
Wikitext.svg Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interni linkovi.
Nakon dodavanja internih linkova uklonite ovaj šablon.



Pojam "Bosanska imena", ili "lična imena u Bosni i Hercegovini" je prilično širok zbog činjenice da je Bosna i Hercegovina , kao i svaka druga zemlja, produkt uticaja različitih etno-jezičkih kultura koje su bile prisutne na tlu BiH kroz njenu bogatu istoriju.


Ilirska imena u BiH[uredi | uredi izvor]

Prvu dominantnu kulturu u BiH o kojoj imamo materijalne i pisane dokaze (od kojih su najstariji oni pisani na drevnom grčkom i latinskom jeziku) predstavljaju Iliri.

Dakle, najraniji, ili preciznije, potencijalno najraniji etno-jezički substrat koji je pokrivao područje današnje Bosne i Hercegovine o kojem imamo pisane i materijalne tragove je ilirski. Samim tim, logično je zaključiti da su ilirska imena medju najstarijim imenima u BiH.

Najrasprostranjena ilirska imena u BiH u doba ilirske civilizacije bila su: Andes/Andio/Antis (što se automatski može dovesti u vezu sa nazivom ilirskog naroda Andizeti; varijacije imena zavise od nastavaka, npr. "-is",karakteristični za grčka imena, dok su "o", "on", "en", "an" i "es" tipičnija za ilirska imena), Baezo, Bato (-on), Beus (-as) (rasporostranjeno među Dalmatima a dovodi se u vezu sa mezapijskim imenom Bosat,ili panonskim Busio, što indicira i moguću povezanost sa riječi Bosna), Billena, Boiken, Cillan(-us) (moguća povezanost sa srednjovjekovnim bosanskim imenom Kulen ili Kulin (Kulin Ban) ali i keltskim Killan ili Gillan), Daza (varijacije: Dasius, Dasant, Dazomenus; postoji strukturalna sličnost i potencijalno etnolingvistička povezanost sa riječi "dasa", prisutnom u južnoslavenskim jezicima, kao i sa albanskom riječi dash, što znači 'ovan',[1], Gentio(-n) (također Genthios, koje se često dovodi u vezu sa ljekovitom biljkom Genthiana, rasprostranjenoj u BiH), Grabo(-n, -os), Laid (sa nastavcima "-as","-us" ili "-on"; Laidas, Laidus ili Laidon; ostale varijacije: Laedicalius i Laedietis, te kombinovano sa imenom Skerd-SkerdiLaidas), Mallika, Monoun(-ios), Lydra, Paio, Pan(-es), Panto(m.)/Pantia(f.), Pinnes (-us; varijacija imena kralja ilirskog plemena Breuci sa sjeverozaspadne Bosne,[Pinnes]),Plares, Posant(-io)(ovo ime se također dovodi u vezu sa imenom Bosne), Scodrina (od kojeg naziv vuče ime grada u Albaniji - Skadar), Stataria, Stenn(-as), Teuta (ime čuvene ilirske kraljice), Vendo, Vendes, Verzo, Zaimina, itd.[2]


Nastavci "-as", "-es", "-is", "-os" i "-us" (npr. Andes) kod ilirskih imena podsjećaju na grčka, pa nije isključena mogućnost da su pronađeni natpisi ilirskih ličnih imena zapravo u helenizovanoj verziji, ali se ta imena mogu naći i bez nastavaka "-as", "-es", "-is", i"-os", tj. završavaju nastavcima "-o", "-on" i "-en"(npr.Baton). Interesantna je međutim koincidencija da nastavak “-es” koji nalazimo u mnogim ličnim ilirskim imenima postoji i u albanskom jeziku i predstavlja nastavak u dativu, npr. nominativ = Anda, dativ = Andes, (Ko?: Anda, kome/čemu?: Andi), a što je etimološki možda i još značajnije, "-es" je također i genitivni nastavak u albanskom jeziku (npr. nominativ = Anda, genitive = "i Andes"; (Ko?: Anda, čiji/od koga/od čega?: "Andin" ili "od Ande"), a upravo imena i prezimena zapravo predstavljaju genitiv (npr. Johnson = John + son, tj. "sin John-a", ili "Johnov sin", O Connor = of Connor, tj, “od Konora” ili “Konorov”(sin)). Pored toga albanska riječ "andja" ( "želja" , "poriv", "zanos"), potiče od proto-Albanske riječi "anda" istog značenja, u kojoj možemo nači sličnost sa korijenom ilirskog imena Andes, "and".[1]


Za donošenje definitivnijeg zaključka u smislu povezanosti ova dva pojma potrebno je svakako sprovesti dodatna etnolingvistička istraživanja.


Ilirski narodi i/ili zajednice u Bosni i Hercegovini bili su: Abri, Andizetes (Andizeti), Ardiaei (Ardijejci ili Ardijeji), Autariatae (Autarijati), Breuci, Daorsi, Dalmatae/Delmatae (Dalmati), Daesititates (Dezitijati), Ditiones (Ditijoni), Maezaei (Mezeji), Narensi (što se dovodi u vezu za drevnim nazivom rijeke Neretve, "Narenta"), itd. Na spisku koja čine ilirska imena u Bosni i Hercegovini ponegdje se nalaze i imena koja su izvedence iz imena odredjenih ilirskih plemena, kao npr. Dasius (vjerovatno u vezi sa Deasitiates) i sl.


Jedno od rasprostranjenijih božanstava u ilirskoj Bosni i Hercegovini bilo je božanstvo Bindo ili Bindus,koje professor Ruzhdi Ushaku dovodi u vezu sa albanskom riječi “Bind”, “ubijediti” ili “uvjeriti”.[3]


Pominju se i druga ilirska božanstva, kao npr. Andinus (Deo Andinus sacrum). Drevni istoričari zabilježili su sljedeće toponime u vrijeme kada je Bosnom i Hercegovinaom vladala ilirska civilizacija: Arduba (pretpostavlja se da je u pitanju srednjovijekovni bosanski grad Vranduk), Arupini ili Arupium (brdo Vital kod Prozora), Daorson (utvrđeni grad plemena Daorsi u Ošanićima-Stolac), Delminium (područje Duvna), Narenta (rijeka Neretva), itd.[4]


Ilirska lična imena su izuzetno rijetko prisutna u BiH, i zapravo bilo gdje drugo na Balkanu, osim među pripadnicima albanske nacionalnosti, najvjerovatnije zbog toga što na području Balkana nije postojao kontinuitet upotrebe ilirskog jezika, o kojem se još uvijek nedovoljno zna,(pojam "Iliri" kao i studije o ilirima se nakon praistorije i antike ponovo pojavljuju tek u 19 vijeku). Iako su ilirska imena, imena izvedena iz ilirskih i pretpostavljeno ilirskih riječi na Balkanu prvi počeli koristiti Albanci, oni su sa tom praksom počeli zapravo tek u periodu nakon drugog svjetskog rata, ali su imena pvezana sa ilirskim riječima i istorijom danas među najdominantijim ličnim imenima među pripadnicima ovog naroda.


Nije isključena ni mogućnost da drugi balkanski narodi ne koriste ilirska imena kako ih se ne bi greškom poistovijetilo ili identifikovalo sa Albancima.


Drugi mogući razlog zbog kojeg ilirska lična imena (ili imena izvedena iz ilirskih riječi) u BiH (i općenito kod naroda koji govore slavenskim jezicima) nisu u upotrebi je najvjerovatnije činjenica da slavofoni govornici nailaze na velike poteškoće pri pokušaju prilagodbi, izvedenica ili pojednostavljivanja ilirskih imena i jezika uopšte, usljed jezičke nekompatibilnosti između ilirskih riječi i slavenskih jezika.


Ilirska imena, ili imena izvedena iz riječi za koje se pretpostavlja da pripadaju ilirskom jeziku danas nalazimo uglavnom kod pripadnika albanske nacionalnosti.


Postoje, međutim, lična imena u BiH, uglavnom među pripadnicima islamske vjeroispovijesti, koja su identična sa nekim albanskim imenima, kao što su Besim, Fatmir, Hana itd. Ova imena se jezičkom koincidencijom mogu prevesti i na albanski i na neke bliskoistočne jezike (arapski, perzijski, turski, staro-hebrejski i sl.) koji su tradicionalno u Bosni i Hercegovini bili jezička osnova za lična imena među Bošnjacima. Neka od ovih imena (npr. Hana) se mogu naći i među albancima islamske i među albancima kršćanske vjeorispovijesti, obzirom da dolaze iz albanskog jezika (npr. riječ "besim", što na albanskom jeziku znači "vjera",pominje se mnogo puta u albanskom prevodu biblije).


Besim na albanskom jeziku doslovno znači "vjera", i potiče od albanske riječi Besa, što se standardno prevodi kao "obećanje", "održati zadatu riječ" i sl., dok Besim među Bošnjacima, po Abdulahu Škaljiću, potiče od riječi Basim, i znači "veseo".[5]


Fatmir na albanskim jezikom doslovno što znači "dobra sreća" ( "fat"=sreća + "mir"=dobro), a na arapskom se može povezati sa arapskim imenom Fatma, po imenu kćeri Poslanika Muhameda, u slobodnom prevodu "ona koja odbija dojiti dijete".


Hana na albanskom jeziku doslovno znači "mjesec", ali u BiH dolazi najvjerovatnije sa bliskog istoka (kao i prethodna dva imena, Basim i Fatmir), i to konkretno iz staro-hebrejskog imena "Hannah", mada postoji i teorija po kojoj se radi o balkanskoj izvedenici turske riječi "han",što znači " vladar", koja je opet u turski jezik došla iz perzijskog, a u ovaj potonji iz tatarskog.


Među Bosancima nalazimo još jedno lično ime koje je tradicionalno popularno albansko ime. To ime je Zana. Na albanskom jeziku "zana" doslovno znači "vila", a potiće od albanske riječi "za" (ili "ze", zavisno od regionalnog dijalekta), što znači "glas".


Još jednu interesantnu jezičku simbiozu između albanske i bosanske kulture nalazimo kod imena albanskog epskog heroja po imenu Đerđ Elez Alija. Albanski epski heroj zove se Gjergj Elez Alija, sastavljeno od albanskog kršćanskog imena Gjergj (čita se Đerđ; južnoslavenski ekvivalent je Đorđe ili Đurađ, a anglo-saski George; izvorno bi moglo biti starogrčko ime Georgius), + Elez (vjerovatno izvedeno iz turskog imena "Ilyas", koje vjerovatno potiče od semitskog Elias, a nije isključeno ni da je "Elez" zapravo albanska verzija grčkog oblika semitskog imena "Elias",) + arapsko ime Ali("Alija"). Elez bi po ovom sistemu imenovanja (troimeni sistem gdje patronim slijedi poslije imena) trebalo biti ime oca Đerđ Elez Alije, koji je najvjerovatnije je i sam bio kršćanin, obzirom da je tada bilo više Albanaca kršćana nego danas, kao i Albanaca “laramana”, ili kripto-kršćana.[6]


U bosanskoj epskoj tradiciji također postoji epski junak skoro identičnog imena, Alija Đerzelez , s tim što u BiH postoje različite interpretacije ovog imena, kao npr. Gurz-elez-"borac s buzdovanom", Gerz- "junak" itd. Autor rječnika "Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Abdulah Škaljić ipak ima drugu teopriju o etimologiji ovog imena:

"Mislim da postoji vjerojatnost da ovo ime dolazi od Georgius-Elez, što odgovara ar. Gargis Ilyas, kao što tursko ime Đurđevdanu "Hidirles, Hidir-Ellez" dolazi od ar. Hidir-Ilyas. Po islamskom učenju Izraelčanin Elijas(Elie, Elez) bio je pejgamber Ilyas (ar.), koji se još naziva Hidir (ar.). Ovo ime odgovara hrišć. Georgius, odnosno sv. Đurđe. Prema tome, I Hidir-Elez i Georgius-Elez odgovara muslimanskom "pjegamber Iljas" i hrišćanskom "sv. Đorđe"[5]

Grčka i latinska imena u BiH[uredi | uredi izvor]

Sljedeći dominantni jezički uticaj nakon ilirskog na području današnje Bosne i Hercegovine je najprije grčki a zatim latinski. Grčka i latinska (Romanička) imena koja se danas mogu naći u Bosni i Hercegovini međutim ne potiču neposredno iz vremena praistorije ili antike, kada su jezički uticaj na području današnje BiH djelimično širili drevni Grci (koji je ipak ostao neznatan u odnosu na ilirski) a poslije dominantno Rimljani, čiji je jezik vremenom u potpunosti zamijenio ilirski jezik u drevnoj BiH, osim u planinskim ili udaljenijim krajevima BiH, da bi u vrijeme dolaska slavena na Balkan taj jezik opstao samo u pojedinim područjima koje čine današnja Albanija, Kosovo, Makedonija i Crna Gora, ako je suditi po dominantnoj lingvističko-istorijskoj teoriji.[7]


Grčka i latinska imena pojavljuju se u BiH posredno, preko kršćanskih zajednica Bosne i Hercegovine, gdje su grčka imena prisutna kod pravoslavnog, a romanička (latinska) kod katoličkog stanovništva. Takva imena su Aleksandar, Elena(od Helena), Franjo(od Frnacus), Đorđe ili Đurađ (Georgius), Jovan (Iovis, u anglo-saskom svijetu "John"), Marko (od Marcus), Mihajlo (Michaelis), Petar, itd. Važno je napomenuti da su pored grčkih i latinskih imena, u kršćanskim zajednicama BiH također prisutna i semitska imena, poput Pavle/Pavao (Paulus), Zakarije(Zacharius) i sl.


Jedno od imena koje se često sreće u kršćanskoj zajednici BiH također a potiče is antike, ali ne iz drevnog grčkog ili latinskog jezika već iz drevnog perzijskog, je Mitar, koje se dovodi u direktnu vezu sa drevnim perzijskim božanstvom po imenu Mithra ili Mitra, odakle potiče Mitraizam, religija koja je u antici bila prisutna na našim prostorima.


Slavenska imena u BiH[uredi | uredi izvor]

Nakon grčkog i latinskog jezičkog uticaja, od otprilike 6. vijeka nove ere područjem današnje BiH počinju dominirati slavenski jezici, konretnije južni substrat slavenskih ili slovenskih jezika.

Slavenskih imena koje nalazimo u BiH su manje-više ista ona slavenska imena koje nalazimo i među svim ostalim govornicima srednjejužnoslavenskog dijalekta (bivši srpskohrvatski jezik), u koje spadaju imena kao što su Boriša, Božidar, Božidarka, Branimir, Branislav/a, Danica, Dobrila, Dobrinka, Danko, Dalibor, Iskren, Izvorinka, Javor, Ljiljana, Ljubica, Ljubinka, Ljubomir, Mirko, Mira, Nada, Nenad, Njegica, Ognjen, Radomir, Radoslav, Sanja, Sanjin, Slaven, Slavenka, Srđan, Svetislav, Svjetlana, Snježana (ekavska varijanta Snežana), Tvrtko, Vedran/a, Velimir, Vera (Vjera), Verica, Vesna, Veljko, Vladislav, Vladisav, Vuk, Zlatan/a, Zlatko, Zvonko, Želimir, Željko/a, Željana, kao i razna druga imena izvedena iz slavenskih riječi.


U BiH slavenska imena nalazimo pretežno među pripadnicim akršćanske vjeroispovijesti, dok kod bosanskohercegovačkih muslimana (Muslimani ili Bošnjaci) dominiraju turska, arapska i perzijska imena.


Ipak, vrijedi pomenuti da postoji izvjestan procenat stanovnika BiH koji po svom kulturno-religijskom porijeklu spada u Bošnjake ali kod kojeg nalazimo slavenska imena kao što su Ljiljana, Zlatko, Vesna i sl., što je usklađeno jeziku kojim Bošnjaci govore (slavenskom) ali ne i njihovoj religiji, koja se uglavnom veže za arapski, turski i perzijski jezik.


Slavenska imena su bila posebno popularna u doba socijalizma, tj. Jugoslavije na čelu koje je bio Josip Broz Tito, a neka, poput imena drevnih bosanskih kraljeva kao što je Tvrtko, mogu se i danas naći, ali uglavnom među Bošnjacima.


Turska, semitska (arapska i hebrejska), i perzijska imena u BiH[uredi | uredi izvor]

Poslije slavenske, slijedeći dominantni uticaj u Bosnu i Hercegovinu vrši turska, ili preciznije osmanlijska (otomanska) kultura, s kojom u BiH dolazi i Islam, a s njim i turska, arapska i perzijska imena, kao što su Abdulah (kasnije izvedeno u Avdulah, u Bosni i Hercegovini nadimak "Avdo"), Abid, Abida, Adem, Adil, Ahmed, Aiša, Ajdin, Alija, Bahrija, Bakir, Behija, Džemal, Dževdet, Đula, Đulija, Emir, Ekrem, Enes, Esad, Ethem, Fahrija, Fikret, Hamdija, Hajrija, Hašija, Hilmija, Irfan, Ismet, Izet, Safija, Senija, Subhija itd. Ova imena nalazimo gotovo isključivo kod stanovnika islamske vjeroispovijesti u BiH.


Važno je također napomenuti da su među Bošnjacima popularna i imena koja se u BiH smatraju "muslimanskim", ali ih ne nalazimo (barem ne u obliku u kojem postoje u BiH) među ostalim muslimanima. Takva su imena Almir, Almira, Anis, Anisa, Anes, Anesa, Damir, Jasmin, Jasmina, Jasminka, Nađa, Rusmir, Una, Zlata/Zlatija itd.


Također je nedovoljno poznata činjenica u BiH da se jedno od najrasprosatranjenijih semitskih (konkretno arapskih) imena među pripadnicima islamske vjeroispovijesti u BiH, Lejla, izvorno Layla, što znači "veoma tamna noć", među ostalim muslimanima u svijetu i ne smatra zapravo muslimanskim, jer je bilo u upotrebi prije pojave Islama kao praktične religije u današnjem obliku, a veoma je popularno i među arapskim nemuslimanima (prvenstveno kršćanima), budući da je to zapravo arapsko ime. U arapska imena koja možemo naći među arapskim kršćanima, a koja u BiH nalazimo isključivo kod muslimana su Zahid (u izvornoj verziji "Zahi"), Naim, Halil (u izbornoj verziji Khalil), itd.


Germanska imena u BiH[uredi | uredi izvor]

Posljednji dominantni kulturno jezički uticaj u BiH donosi (i sa sobom odnosi) Austro-ugarska imperija, koja u BiH uvodi ograničan ali ipak prisutan uticaj njemačkog jezika, a koji se danas u BiH može primjetiti i u ličnim imenima poput imena Armin, Sabina i sl. (uglavnom kod Bošnjaka).


Ostala imena u BiH[uredi | uredi izvor]

I konačno, valja pomenuti da se u BiH u današnje vrijeme primijete i razna druga imena koja ne spadaju u gore navedene kategorije, a koja dolaze recimo iz novijeg reportoara arapskih imena, zatim tzv. medjunarodna imena (koja su uglavnom izvedenice semitskih imena kao što je Hana, izvorno Hannah), izvedenice iz raznih jezičkih područja, kao i improvizovana imena.


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Adžanela (Axhanela) Ardian, Illyrian Bosnia and Herzegovina-an overview of a cultural legacy, Centre for Balkan Studies, Online Balkan Centre 2004:http://www.balkancenter.org/Anglisht/ardian.ilyrianbosna.html
  2. ^ Wilkes,John.The Illyrians,Oxford University Press, 1992.
  3. ^ Ushaku, Ruzhdi. Hulumtime etnoliguistike. Fakulteti filologjise, Prishtina 2000
  4. ^ Stipčević, Aleksandar. Iliri-povijest i kultura, Školska knjiga, 1989.
  5. ^ a b , Škaljić, Abdulah. Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost Sarajevo, 1989.
  6. ^ Malcolm, Noel. Kosovo – kratka povijest, Dani, 2000.
  7. ^ Malcolm, Noel.Bosna-kratka povijest, Buybook Sarajevo,2011.