Cerebralna amiloidna angiopatija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Cerebralna amiloidna angiopatija
Drugi naziviAmiloidna andiopatija moždane kore, Kongofilna angiopatija[1]
Mikrofotografija tkiva cerebralne amiloidne angiopatije korištenjem boje kongo crveno
SpecijalnostNeurologija Izmijeni na Wikipodacima
UzrociNepoznati
Dijagnostička metodaPET skeniranje, CT-skeniranje[2]
TretmanUpravljanje može biti fizičko, radno ili logopedsko.[2]

Cerebralna amiloidna angiopatija (CAA), oblik je angiopatija u kojem se peptid amiloid beta taloži u zidovima malih do srednjih krvnih žila središnjeg živčanog sistema i moždanih ovojnica.[2][3] Pojam "kongofilni" ponekad se koristi jer se prisustvo abnormalnih nakupina amiloida može dokazati mikroskopskim pregledom moždanog tkiva nakon bojenja kongo crvenim. Amiloidni materijal nalazi se samo u mozgu pa tako bolest nije povezana s drugim oblicima amiloidoza.[4]

Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]

CAA je povezana s krvarenjima u mozgu, osobito mikrohemoragijama. Budući da CAA može biti uzrokovan istim amiloidnim proteinom koji je povezan s Alzheimerovom demencijom, moždana krvarenja [5] su češća u osoba koje imaju dijagnozu Alzheimerove bolesti. Međutim, mogu se pojaviti i kod onih koji nemaju povijest demencija. Krvarenje u mozgu obično je ograničeno na određeni režanj[6] i to je malo drugačije u usporedbi s krvarenjima u mozgu koja nastaju kao posljedica visokog krvnog pritiska (hipertenzija) – češći uzrok hemoragijskog moždanog udara (ili krvarenja u mozgu).[7]

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Astrocit

Utvrđeno je da se CAA javlja sporadično (općenito u starijoj populaciji)[8] ili u porodičnim oblicima, kao što su flamanski, ajovski i nizozemski tipovi. U svim slučajevima, definiran je taloženjem amiloida-beta (Aβ) u leptomeningnim i korteksnim zidovima krvnih žila.[9] Uočeno je da je CAA koji se javlja kod flamanskog tipa povezan s velikim plakovima gustog jezgra uočenim u ovom rodoslovu.[10]

Razlog za povećano taloženje Aβ u sporadičnim CAA još uvijek je nejasan, budući da su kao potencijalni uzroci predloženi povećana proizvodnja peptida i abnormalni klirens.[11] U normalnim fiziološkim stanjima, Aβ se iz mozga čisti pomoću četiri puta: (1) endocitoza pomoću astrocita i mikroglijskihl ćelija, (2) enzimske razgradnje neprilizinom ili inzulisinom (3) očišćenja putem krvno-moždane barijere ili (4) dreniran duž periarterijskih prostora. Abnormalnosti u svakom od ovih identificiranih puteva čišćenja povezane su s CAA.[12][13]

U porodičnim oblicima CAA, uzrok nakupljanja Aβ vjerojatno povećana proizvodnja, a ne slabo uklanjanje.[14] Mutacije u genu za amiloidni prekursoraki protein (APP), presenilinu (PS) 1 i PS2 geni mogu rezultirati povećanim stopama cijepanja APP u Aβ. Predložen je i imunski mehanizam.[15][16] Apolipoprotein E (APOE) ε2 i ε4 povezani su s povećanim rizikom od dobivanja cerebralne amiloidne antipatije. Primjena antitrombocitne i antikoagulantne terapije povećava rizik od intracerebralnog krvarenja u CAA.[17]

Tipovi[uredi | uredi izvor]

Postoji nekoliko porodičnih varijanti.[18] Stanje je obično povezano s amiloidom beta.[19] Međutim, postoje tipovi koji uključuju druge amiloidne peptide:

  • "islandski tip" povezan je s cistatin C-amiloidom (ACys).[20]
  • "britanski tip" i "danski tip" povezani su s britanskim amiloidom (ABri), odnosno danskim amiloidom (ADan). Oba peptida povezana su s mutacijama u ITM2B.[21]
  • porodična amiloidoza – finski tip povezana je s gelsolin amiloidom (AGel).[22]

Provode se istraživanja kako bi se utvrdilo postoji li veza između cerebralne amiloidne angiopatije i uzimanja prekomjernih količina aluminija.[23]

Patofiziologija[uredi | uredi izvor]

Vaskularna amiloidna patologija karakteristična za CAA može se klasificirati kao tip 1 ili tip 2, pri čemu je potonji tip češći. Patološka promjena CAA tipa 1 uključuje uočljive naslage amiloida unutar korteksnih kapilara, kao i unutar leptomeningnih i korinih arterija i arteriola. U patološkim promjenama CAA tipa 2, amiloidne naslage prisutne su u leptomeningnim i korteksnim arterijama i arteriolama, ali ne i u kapilarama. Naslage u venama ili venulama moguće su u oba tipa, ali su daleko manje zastupljene.[24]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

MRI-snimak u tkivu bolesnika sa cerebralnom amiloidnom angiopatijom, žarišta niskog signala. Konvencijski gradijent ehoa T2*-ponderirana slika (lijevo, TE=20ms), slika ponderirana osjetljivošću (SWI) i SWI fazna slika (sredina i desna, TE=40ms) pri 1,5 tesli.[25]

CAA se može definitivno dijagnosticirati samo obdukcijom autopsija.[26] Biopsije mogu imati ulogu u dijagnosticiranju vjerovatnih slučajeva.[27] Kada tkivo nije dostupno za biopsiju, koriste se Bostonski kriteriji , za određivanje vjerojatnih slučajeva CAA iz podataka MRI ili CT-skeniranja. Bostonski kriteriji zahtijevaju dokaz o višestrukim režanjskuim ili korteksnim krvarenjima, kako bi se označilo da pacijent vjerojatno ima CAA.[26] Snimanje ponderirano osjetljivošću predloženo je kao alat za identifikaciju mikrohemoragija povezanih s CAA.[28]

Snimanje[uredi | uredi izvor]

Cerebralna amiloidna angiopatija može se spoljiti kao režnjevito unutarmoždano krvarenje ili mikrokrvarenje u mozgu. Krvarenje se obično javlja na površinama mozga za razliku od unutarlobanjskog krvarenja zbog visokog krvnog pritiska koji se javlja u dubokim mjestima mozga kao što su bazna ganglija i pons. Kod režanjskog intracerebralnog krvarenja, CT-skeniranje bi pokazalo hipergusto područje krvarenja i hipogusti edem oko mjesta hemoragija.[17]

MRI sekvenca gradientni eho i snimanje ponderirano osjetljivošću(SWI) korisni su u otkrivanju mikrokrvarenja i taloženja gvožđa na moždanoj kori (površinska kortEksna [ [sideroza]]).[17] Ostali MRI pokazatelji CAA uključuju bijelu tvar hiperintenzitet i stanjivanje korteksa.[29]

Upravljanje[uredi | uredi izvor]

Cilj tretmana cerebralne amiloidne angiopatije je liječenje simptoma, jer ne postoji lijek. U liječenju ovog stanja mogu biti od pomoći fizička, radna i/ili logoterapija.[2]

Povijest[uredi | uredi izvor]

Gustav Oppenheim bio je prvi koji je 1909. izvijestio o naslagama vaskularnih amiloida β na vaskulaturi središnjeg živčanog sistema. Prvi rad koji se fokusirao isključivo na ono što će postati poznato kao CAA objavio je 1938. WZ Scholz. Godine 1979. H. Okazaki objavio je rad u kojem je CAA umješan u određene slučajeve režanjskogog unutarlobanjskog krvarenja.[22] Bostonski kriteriji za CAA potječu iz članka iz 1995., iz Harvard Medical School .[26]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Exley C, Esiri MM (July 2006). "Severe cerebral congophilic angiopathy coincident with increased brain aluminium in a resident of Camelford, Cornwall, UK". J. Neurol. Neurosurg. Psychiatry. 77 (7): 877–9. doi:10.1136/jnnp.2005.086553. PMC 2117501. PMID 16627535.
  2. ^ a b c d "Cerebral amyloid angiopathy: MedlinePlus Medical Encyclopedia". www.nlm.nih.gov. Pristupljeno 2015-05-27.
  3. ^ "UpToDate". www.uptodate.com. Pristupljeno 2019-08-17.
  4. ^ Newfoundland, FRCP William Pryse-Phillips MD, FRCP(C) Faculty of Medicine Health Sciences Centre Memorial University of Newfoundland St John's (2009-05-06). Companion to Clinical Neurology. Oxford University Press, USA. ISBN 9780199710041.
  5. ^ Godefroy, Olivier (2013-02-28). The Behavioral and Cognitive Neurology of Stroke. Cambridge University Press. ISBN 9781107310896.
  6. ^ Coleman, William B.; Tsongalis, Gregory J. (2010-02-16). Essential Concepts in Molecular Pathology. Academic Press. ISBN 9780080922188.
  7. ^ "Brain Basics: Preventing Stroke: National Institute of Neurological Disorders and Stroke (NINDS)". www.ninds.nih.gov. Pristupljeno 2015-05-27.
  8. ^ Sirven, Joseph I.; Malamut, Barbara L. (2008). Clinical Neurology of the Older Adult. Lippincott Williams & Wilkins. ISBN 9780781769471.
  9. ^ Ettinger, Alan B.; Weisbrot, Deborah M. (2014-04-17). Neurologic Differential Diagnosis: A Case-Based Approach. Cambridge University Press. ISBN 9781107014558.
  10. ^ Kumar-Singh, S.; Cras, P.; et al. (2002). "Dense-core senile plaques in the Flemish variant of Alzheimer's disease are vasocentric". American Journal of Pathology. 161 (2): 507–20. doi:10.1016/S0002-9440(10)64207-1. PMC 1850756. PMID 12163376.
  11. ^ Tolnay, Markus; Probst, Alphonse (2012-12-06). Neuropathology and Genetics of Dementia. Springer Science & Business Media. ISBN 9781461512493.
  12. ^ Subramaniam, Rathan; Barrio, Jorge (2013-10-15). Novel Imaging Techniques in Neurodegenerative and Movement Disorders, an Issue of Pet Clinics. Elsevier Health Sciences. ISBN 9780323227353.
  13. ^ Brain Extracellular Matrix in Health and Disease. Elsevier. 2014-10-30. ISBN 9780444634948.
  14. ^ Hall, Tim (2013-09-17). PACES for the MRCP: with 250 Clinical Cases. Elsevier Health Sciences. ISBN 978-0702054662.
  15. ^ Mental Disorders: New Insights for the Healthcare Professional: 2011 Edition. ScholarlyEditions. 2012-01-09. ISBN 9781464900853.
  16. ^ Advances in Dementia Research and Treatment: 2012 Edition. ScholarlyEditions. 2012-12-26. ISBN 9781464991721.
  17. ^ a b c Sharma, Rohit; Dearaugo, Stephanie; Infeld, Bernard; O'Sullivan, Richard; Gerraty, Richard P (August 2018). "Cerebral amyloid angiopathy: Review of clinico-radiological features and mimics". Journal of Medical Imaging and Radiation Oncology (jezik: engleski). 62 (4): 451–463. doi:10.1111/1754-9485.12726. PMID 29604173.
  18. ^ Revesz, Tamas; Holton, Janice L.; Lashley, Tammaryn; Plant, Gordon; Rostagno, Agueda; Ghiso, Jorge; Frangione, Blas (July 2002). "Sporadic and familial cerebral amyloid angiopathies". Brain Pathology (Zurich, Switzerland). 12 (3): 343–357. doi:10.1111/j.1750-3639.2002.tb00449.x. ISSN 1015-6305. PMC 8095796. PMID 12146803. S2CID 8930792.
  19. ^ Dickson, Dennis; Weller, Roy O. (2011-09-09). Neurodegeneration: The Molecular Pathology of Dementia and Movement Disorders. John Wiley & Sons. ISBN 9781444341232.
  20. ^ Larner, A. J. (2008-04-24). Neuropsychological Neurology: The Neurocognitive Impairments of Neurological Disorders. Cambridge University Press. ISBN 9780521717922.
  21. ^ Dening, Tom; Thomas, Alan (2013-09-26). Oxford Textbook of Old Age Psychiatry. OUP Oxford. ISBN 9780199644957.
  22. ^ a b Biffi, Alessandro; Greenburg, Steven M. (2011). "Cerebral Amyloid Angiopathy: A Systematic Review". Journal of Clinical Neurology. 7 (1): 1–9. doi:10.3988/jcn.2011.7.1.1. PMC 3079153. PMID 21519520.
  23. ^ Kawahara, Masahiro; Kato-Negishi, Midori (2011). "Link between Aluminum and the Pathogenesis of Alzheimer's Disease: The Integration of the Aluminum and Amyloid Cascade Hypotheses". International Journal of Alzheimer's Disease. 2011: 276393. doi:10.4061/2011/276393. ISSN 2090-0252. PMC 3056430. PMID 21423554.
  24. ^ Thal, Dietmar Rudolph; Ghebremidhin, Estifanos; Rüb, Udo; Haruyasu, Yamaguchi; Del Tredici, Kelly; Braak, Heiko (2002). "Two types of sporadic cerebral amyloid angiopathy". Journal of Pathology & Experimental Neurology. 61 (3): 282–293. doi:10.1093/jnen/61.3.282. PMID 11895043.
  25. ^ Mittal, S.; Wu, Z.; Neelavalli, J.; Haacke, E. M. (2009). "Susceptibility-Weighted Imaging: Technical Aspects and Clinical Applications, Part 2". American Journal of Neuroradiology. 30 (2): 232–252. doi:10.3174/ajnr.A1461. ISSN 0195-6108. PMC 3805373. PMID 19131406.
  26. ^ a b c Greenberg, Steven; Charidimou, Andreas (2018). "Diagnosis of Cerebral Amyloid Angiopathy: Evolution of the Boston Criteria". Stroke. 49 (2): 491–497. doi:10.1161/STROKEAHA.117.016990. PMC 5892842. PMID 29335334.
  27. ^ Verbeek, M. M.; Waal, R. M. de; Vinters, Harry V. (2013). Cerebral Amyloid Angiopathy in Alzheimer's Disease and Related Disorders. Springer Science & Business Media. ISBN 9789401710077.
  28. ^ Ellenbogen, Richard G.; Abdulrauf, Saleem I.; Sekhar, Laligam N. (2012). Principles of Neurological Surgery. Elsevier Health Sciences. ISBN 978-1437707014.
  29. ^ Charidimou, Andreas; Boulouis, Gregoire; Gurol, M. Edip; Ayata, Cenk; Bacskai, Brian J.; Frosch, Matthew P.; Viswanathan, Anand; Greenberg, Steven M. (1 July 2017). "Emerging concepts in sporadic cerebral amyloid angiopathy". Brain (jezik: engleski). 140 (7): 1829–1850. doi:10.1093/brain/awx047. ISSN 0006-8950. PMC 6059159. PMID 28334869.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]