Finarfin

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Finarfin, fiktivni lik iz J.J.R. Tolkienove mitologije, je bio treći i najmlađi sin Finwea i Indis, vanjarske Vilenjakinje, rođen 4730. godine Drveća. Imao je polubrata Feanora i brata Fingolfina, te sestre Findis i Irime. Oženio je Earwen, princezu Telera, sa kojom je imao četvero djece: Finroda Felagunda, Angroda, Aegnora i Galadriel. Za Finarfina je rečeno da je bio najljepši i najmudriji sin Finwea. Kuća koju je osnovao je nazivana i "Zlatna kuća Finarfina", jer su za razliku od ostalih Vilenjaka Noldora, Finarfin i njegovi potomci imali zlaćanu kosu koju je on naslijedio od svoje majke.

Nakon smrti svoga oca, Finarfin zajedno sa svojom braćom kreće u Međuzemlje, ali se vraća kada Mandos objavi Propast Noldora. Po povratku Finarfin postaje kralj Noldora, i vjerovatno još uvijek vlada sa Tiriona na Tuni. Finarfinova djeca odlaze u Međuzemlje, gdje mu svi sinovi ginu u borbama sa slugama Mračnog gospodara[1].

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Silmarilion, J. R. R. Tolkien, Rubikon 2003, 195, 226